Marketing
Zadnji trzaj...
Nemam više snage... nemam volje... umoran sam... ovo iscrpljuje! Znao sam da će doći taj trenutak, da jednom više neću moći trpit... skrivat... glumit...
Ali imam sreće, joj to moram priznat... uvjek imam sreće u ovakvim stvarima, nikad tamo di bi htio. Srećom, puko sam sad... ovu noć... oko mene nikog... niko neće ni doznati što se dogodilo. Ako i dozna... bit će prekasno. Ponovo ću biti onaj stari... baterije napunjene... maska namještena... isprike pripremljene. Divim se ljudima koji skuže... pročitaju. Ne samo zato što su me pročitali... nego što su ostali u mojoj blizini. Što su ostali uz mene... Što me nije prestala gledat u oči...
To je samo trenutak slabosti... više se neče ponoviti pred drugima... možda ovako... dok je mrak... dok nema nikog... ah... samo mrak... njemu ne smeta... niti me voli niti me mrezi... dakle nemože me povrijedit.
Izigravam li patnika? Joj ubite me ako je to istina... ne...ne zelim to... samo izbacujem ono sto mi padne na um... sve čisto... bez razmišljanja. Samo gluposti nabacane jedna nakon druge... razdvojene sa tri točkice... navika... zarazila me i sa tim... postao sam samo hrpa navika... hranim se ljudima oko sebe... što ih je više... više se navika zarazim...ili nahranim...neznam ni sam više... izgubio sam sve svoje... sad sam parazit... zvuči gadno... valjda ne izgleda toliko gadno... nadam se da ljudi neće primjetit. Eto... 15 do 6 je...ovim postom oživljavam ovaj zamalo uginuli blog... valjda ga neće previše ljudi pročitati... jebi ga... takva je situacija... volio bi jednom blog neki završit onak...pozitivno. Možda jednog dana... možda. Ako doguram do tad...
Pišem po noći... mrak je moja boja... tu nema pomoći. Tada kada je tišina... čujem svoje misli u glavi... koje se svađaju... viču sve ono što nedam da se čuje po danu... nadam se da se ne čuje.
Sada kad sam neke misli izbacio...doći će nove... sada ima mjesta... NAVALITE!!
...više se nemam snage braniti...
Sa smješkom...
Post je objavljen 05.12.2007. u 05:03 sati.