Prošli post bio je post-po-zadatku, i prema broju komentara čini se da je bio iznimno čitan i popularan. Reklo bi se da me idu postovi-po-zadatku. Tako su moji prijatelji Kaćun i Anti-Bane osmislili zanimljivu blogersku igru koju bi mogli nazvati „Zadaćnica“. „Zadaćnica“ je bila bilježnica velikog formata u koju su se u školi pisali sastavci na zadanu temu. Ako me pamćenje ne vara imala je označene margine stranice na koje je profesor mogao bilježiti gramatičke i pravopisne ispravke ili komentare. Kako nisam bio osobito dobar učenik, ni u osnovnoj ni u srednjoj školi (mislim, daleko od toga da sam bio loš, ali nisam bio niti odlikaš), tako nikada nisam postizao neke rezultate u zadaćnici. Jednostavno nisam znao što bih pisao na zadane teme, pa bi svi ti sastavci ispadali nedorečeno, da ne spominjemo gramatičke i pravopisne pogriješke (usput rečeno, oni koji me poznaju znaju da imam rukopis kao da si namastio hrčku šape i pustio ga da trči po papiru, koji ne može pročitati nitko, pa ni ja sam). Imao sam dojam da se svake godine barem jednom pojavila tema „Čovjek, kako to gordo zvuči“, tako nekako. Pojma nemam otkud su to izvukli, ali kreativnost je kod onih koji su sastavljali školske programe kao i kod profesora koji su ih provodili bila krajnje upitna.
Tako da mi nije baš išlo to pisanje po zadatku, pisanje na štopericu, i to još rukopisom.
Ne možete baš uvijek pisati po zadatku ono što se od vas očekuje i imati inspiraciju baš za tu temu. Inspiracija je čudna stvar, nitko ne zna točno zašto, kako i kada dolazi, a niti da li će je biti u odlučujučem trenutku. Nekako su mi se faktori zadanih tema i limitiranog vremena činili strašno ograničavajući, tako da bih pritisnut situacijom pokušavao nešto sprtljati samo da obavim zadatak.
Možda se sve ovo čini kao nekakvo izvlačenje od pisanja, ipak, to mi nije namjera. Kao što se vidi na Anti-Banetovom blogu, dobio sam zahtjevan zadatak. Nisam čovjek koji izbjegava zadatke. Ipak, pristupio bih ovome na malo drugačiji način od onog „evo ti tema pa piši“ pristupa. Nitko ne kaže da temu moram obraditi pod zadanim naslovom i u jednom postu. Zato bih je obradio kroz više tema i više postova.
Zanimljiva forvarduša bi mogla biti ova igra, i mogli bismo svašta čitati na blogovima u naredno vrijeme.
Inače, ovaj blog je postao prilično poznat u zadnje vrijeme, pojavljujući se dvaput zaredom na naslovnici, i mnogo vas ga je čitalo i komentiralo. Bila bi neistina kad bi tvrdio da mi to ne imponira i ne znači. Imponira mi, i te kako!
Sve što ljudima koji me čitaju mogu reči je: Puno vam hvala i drago mi je da vam se sviđa i da vam je zanimljivo
Post je objavljen 04.12.2007. u 23:13 sati.