Marketing
Moja voodoo kolekcija - Obavezna literatura za prosinac - Počnji s čitanjem još danas
Uvod
Reći ću vam sasvim iskreno - Moj Pajo i Brad Pitt nisu jednojajčani blizanci! Svejedno, žene ga vole! Toliko ga vole da ga dan-danas proganjaju, pa kad su vezu okončali i prije cijelog jednog života!
Eno ih; zvone telefoni, pršte mejlovi, naručuju se kave u kavarni u susjedstvu, slučajno navraća u ured... Da ne znam što znam, još bih se i zabrinula. Ali kako sam ja 'žena koja tajnu zna', i jošte Bond djevojka u mirovini, sasvim hladnokrvno pratim dogodovštine svojih prethodnica te mučki prikupljam blog priče. Hehehehe...
Pa ću vam jelte, danaske pričati priču o Pajinim kurbeštijama.
Bilo ih je tri. Onih značajnih. Ostale ne brojim.
Prva se ne javlja od 1987. Ta je Argentinka. Zove se Vikica-Viktorija. Ima knjižaru u Buenos Airesu, udala se za svog profesora književnosti s fakulteta i rodila mu dvoje djece. Ta čkomi već dva desetljeća otkako joj je nasljednica u Pajinom budoaru poslala jedno nevjerojatno bezobrazno i zlobno pismo mimo Pajinog znanja, u kojem joj neuvijeno poručuje da Pajo sada štepa nju, Nasljednicu, pa nek se Viki gubi s horizonta!
Viki se uvrijedila i zašutjela, a kako je Pajo puno kasnije saznao što je Ljubovca-Zlica napravila, a nije se potrudio osobno ispričati, tako je šteta ostala nepopravljena.
Ipak, prije par godina Viki se pojavila na reunionu naše generacije u međunarodnoj školi koju smo zajednički pohađali, vođena davnim dogovorom između nje i Kretena da će se prasnuti na tom reunionu, ali od Budale ni piska ni stiska! Nije se pojavio na tom erotskom čvenku, opet ju je razočarao, a bome to me i ne čudi s obzirom da je Viki već s 20 izgledala ko otečeni Kalimero pa njen budući sex-appeal nije obećavao puno.
Ovo je bilo zlobno, ali moram malo. Da ostanem u formi.
Ajmo dalje.
I tako, ako već o Viki ne moram da brinem, ove druge dvije kurbeštije nemereš da otjeraš sve da ga Pitralonom poprskam!
Te dvije su Ljubovca-Zlica-Nasljednica Marifransoaz, Kanađanka-Francuskinja, i druga, Duhovno-Karnalna umjetnica Bromuša, Čehinja.
Marifransoaz i Bromuša zadaviše Moga Paju minuli tjedan dva dana uzastopce, svaka sa svog oblaka. A s obzirom da mi se Bromuša pride zapišala u bunar, prema njoj ću da budem posebno zlobna.
Krenimo redom...
Zapetljaj
Sjetit ćete se, prijatelji moji virtualni i nevirtualni, kako sam prije par mjeseci tajanstveno nestala s bloga zbogradi "bolesti".
Jest, bilo je to zbog bolesti, ali nisam precizirala ČIJE.
Obolesnio je Pajo. Pomahnitao čovjek, načisto! Toliko me izmučio da sam pokupila nejač i ko Vilma Kremenko, utekla majci u Zagreb!
Bilo je to jedno poprilično šokantno i po mene traumatično iskustvo, jer Kretena poznajem četvrt stoljeća, a kao par funkcioniramo sedam godina. Od 365 dana u godini, Pajo je jedan sasvim normalan, drag i iznimno dobar čovjek 350 dana, dok preostala dva tjedna pizdi zbog gluposti tipa: jesam li za njega naručila ćevape ili 'vješalicu', zašto sam ga pustila da spava na sofi pred televizorom, kako to da ne pokazujem interes za najnoviji firewall koji je instalirao na mom kompjutoru, i tako dalje, nastavite sa sličnim budalaštinama.
Ali bome, ono što mi je priredio u desetom mjesecu zaslužilo je jednu ozbiljnu hospitalizaciju u veterinarskoj klinici 'Zoe'.
A sve to zbog traume iz mladosti i kurbeštije Marifransoaz!
Naime, Pajo je strašno poljubomorio na jednog mog onlajn prijatelja i uvrtio si u glavu da taj čovjek ni o čemu drugome ne razbija glavu do li kako oteti Virtuelu-Sabinjanku, preseliti je k sebi u postelju od orahovine, odgojiti najmlađe od njezine djece, plaćati njezinu protetiku, kozmetičarku i frizerku, slaviti rođendane s njenim rođacima, masirati joj umorna pleća, itd. Neću sad o identitetu tog dobrog čovjeka iz Sečuana, jerbo je on u cijeloj priči kolateralna žrtva, ali reći ću vam onako najiskrenije, ja mislim da se Pajo zapravo malko zaljubio u njega. Toliko cijeni njegove seksualno-predatorske sposobnosti da je pomislio kako mi nema spasa! A govorimo o nama totalno nepoznatom čovjeku kojega u RL baš nikada nismo sreli!
Priznajem, jesam mrvicu zahofirala sa Sečuancem, tko ne bi neka prvi baci virtualni kamen, ali Pajo me pozna od Doba Kamenoga, zna da me otac od malena zove Vrtirepka, da me majka još prošloga ljeta za uho vukla iz crkve jer da oćijukam s popom tijekom krštenja, a povrh svega - Pajo gaji jednu nježnu seksualnu fantaziju u kojoj se ja trošim s apsolutnim strancem pa kad sam ga na istu podsjetila, skoro je iz kože iskočio i time znanstveno verificirao moju donedavnu pop-science pretpostavku - da Pajo sere koliko je dug i širok!
Onda je počelo čitanje mojih mejlova, kopanja po telefonu u potrazi za inkriminirajućim SMS-ovima, pretragama ispisa telefonskih poziva i priziva, analiziranje tekstova, skrivenih značenja, dakle: krenulo ga jedno baš autentično ludilo koje sam nakon nekoliko tjedana prekinula tako što sam mu rekla "Puniša, Fuck Off!", spakirala stvari i pokupila sebe + dijete pod toplo majčino krilo.
Onda su naravno uslijedili kuknjava, plač i škrgut zuba pa smo se Pajo i ja pomirili - pod mojim vrlo striktnim i okrutnim uvjetima - a on je shvatio da ga je Marifransoaz više sjebala nego što je on to ranije zamišljao. Naime, čula sam ja tu tužnu priču i ranije, no sad je Pajo prolio suze pokajnice i priznao da se baš jako prepao da bum ga ja ostavila baš kako ga je ostavila Kurbeštija Marifransoaz, a bilo je to ovako...
PS. Na Maribor-Zagreb dionici Pajinog Povratka u Eden, sašismo Sanjcho, Kum Bojko i ja voodoo lutkicu od prastare Medecins Sans Frontiers majice i svečano je predadosmo Budali. Da bocka Sečuanca kad popizdi, a da mene ostavi na miru.
A kako je Marifransoaz ostavila Paju?
Daklem, Dagobert bijaše siromašan i usamljen student u Montrealu gdje izučavaše filozofiju i povijest na McGillu.
Iznad njega stanovaše mlađahan par. On bijaše student na privremenom radu u predgrađu, inače nasljednik kanadskog KFC lanca (Saint Hubert), a ona prodavaše balone u specijaliziranoj trgovini za ahmm, balone.
Kada je bogati nasljednik rekao mladoj prodavačici balona da misli da je gej, djevojka je popizdila, spustila se kat niže i zakucala na vrata Usamljenog Studenta (čija je kalimerasta djevojka Viki živjela u predalekom Buenos Airesu).
Usamljeni Student joj je ponudio vlastitu postelju, a budala je tu noć prespavala na madracu pored kreveta.
Tako da su se potrošili tek sutradan.
Iz te se veze rodio roman "Paye-moi une bouffe, poete!" koji sam po sebi nije neki literaran dragulj, Marifransoaz je po zidovima povješala arsenal lovačkih pušaka od kojih ni jedna u trećem činu da opali, ali je knjiga hvalevrijedan uradak mlađahne 21-godišnje autorice. Pohvalit ću se da me autorica u svome romanu nemilosrdno ubija pod punim imenom i prezimenom - Kreten Pajo joj je u dugačkim zimskim noćima, dok drhturiše pod ćebetom u snegom zavejanom Montrealu, pričao o nesuđenoj ljubavi s Balkana, o toj tamnookoj Nastasji Filipovnoj, Djevojčici Kurvi i Ženi Demonu koju nije povalio kad mu je bilo vrijeme pa je blenton potrošio dekade razmišljajući o mirisu njenog podpazuhlja. Tko zna što joj je taj poete nakitio, ali dobar dio knjige posvećen je njemu i incestuoznom odnosu pjesnika i sestre mu Natalije. Eto mene na quebečkoj literarnoj sceni, one way or the other! Svejedno, kurva me ubila, nema detalja kako, preuzela mi brata i ljubavnika istovremeno, eliminirala me u velikom stilu!
Evo pićkice od prije 20 godina. Zgodna je, grom je spržio!
A sad Zapetljaj Crijeva:
Dok je siroče pesnik na svome tavančetu pisao eseje o Borgesu i Cortazaru, o fantasy in relation to philosophy + slične bakrače i krpenjače, mlada se literarna senzacija prošetala montrealskim sajmom knjiga u kožnom dominđosu i fishnet čarapama gdje ju je tako mladu i nevinu opazio Christian Mistral, Dark Lord Sauron u mladosti, pretendent na status quebečkog Bukowskog, veliki jebač i sve što uz frankofonskog hetero pisca ide. Iskra je planula, ovo se dvoje literarnih genija spojilo poput vodika i kisika, poezija je potekla, a Pajina je mlada ljubovca utekla s virilnim Mistralom dok si rekao keks!
I sad, sve bi to bilo just another love story da Mistral nije stvarno zločesti luđak koji je Marifransoaz pri prvoj razmirici dobro izbubetao pa je nesretna djevojka dojurila natrag Paji. Ondak se malo preselila natrag starcima, pa su kao bili on i off zajedno, pa je na koncu Pajo otišao predavati engleski u Tokio, pa je Marifransoaz otišla tamo za njim, pa joj se u Japanu nije svidjelo, pa se on opet vratio za njom u Montreal, i na kraju je sasvim slučajno kupio kartu za Prag i definitivno otišao s rodne grude.
Sreli smo se možda mjesec dana kasnije, u kasnu jesen 1990.
Došao je kod mene u Zagreb i pričao mi o svojoj propaloj vezi.
Kao inteligentnoj a nadasve lukavoj mladoj ženki obdarenoj instinktom, intuicijom i otajstvom zanata, odmah mi je bilo jasno da preda mnom stoji siroti poljski miš s kojim se ona albino mačkica dobrano poigrala.
Jest da me lojalnost esnafu tjera da podržim kolegicu-majstoricu, ali meni je Paje bilo iskreno žao, a kako se u takvim stvarima nema šta puno pričati, tako sam svoje komentare ograničila na par pitanja, a ostatak vremena slušala tužnu pjesmu ranjenog slavuja.
A mislila sam si sljedeće: lažljiva mala gadura, sere od jučer do prekosutra; kao prvo seksualno iskustvo bijaše joj traumatično silovanje u Meksiku gdje je s roditeljima krenula na odmor, kako prikladno, em zazivaš viteza-zaštitnika u objektu obrade, em to silovanje tjera krv iz glave s mozgom u onu bez mozga, em je o identičnoj epizodi pisala i Patricia Highsmith u "Little Tales of Misogyny", a Pajo pase li ga pase... Pa konstantno neke drame, suspense, suspense, misteriozne i nikada razjašnjene bolesti, bezbrojni ljubavnici i tamni perivoji njene prljave prošlosti, drama queen baš kao i telenovelasta joj majka, deklarirana rojalistkinja, po profesiji medicinska sestra koja besramno trumpeta da je trudove susprezala puna 24 sata kako bi kćer rodila 15-og a ne republikanskog 14-og jula, uaaaa amaterke, a ovaj kreten puši li ga puši tu travu otavu, to sasušeno sjeno za stoku sitna zuba, taj napoj od mlakih pomija klišeja, banalnih izmišljotina i plagiranih epizoda!!! Siroto moje mlado muško.
Toliko o mojim tadašnjim dojmovima.
Ondak je Pajo otperjašio u Češku gdje se nakon nekoliko kraćih veza spajdio s Bromušom, a ja sam proplutala herojsku epopeju Domovinskog rata zajedno s vama, dragi drugari.
Marifransoaz je u međuvremenu shvatila 'koliko je izgubila njegovim odlaskom', objavila je još jednu kraću novelu, neku porudžbinu za učenje francuskog jezika, nakon faksa otišla je putevima AVNOJ-a u Tokio gdje je upoznala nekog Amera s kojim je rodila sina, s familijom se preselila u Costa Ricu, razvela se, vratila se roditeljima u Victoriju gdje su se ovi preselili po umirovljenju, i tamo se ponovno udala.
Mistral je pak pretukao još par ženskadija pa je sredinom 90-tih odgulio neko vrijeme u zatvoru, ali je sveudalj pisao i održavao famu virilnog mužjaka-literate.
Evo vam friški portret tog fatalnog muškarca, da razbijem dosadu:
Naša se Marifransoaz svakih par godina javljala Paji. Uvijek su to bili tugaljivi dopisi o ljubavi u prošlom nesvršenom vremenu, u više-manje pravilnim razmacima, svako toliko kada bi zapala u neku svoju krizu ili dosadu rutiniranog života. Kreten mi ih je običavao forvardirati, ne znam što je očekivao od mene, ali moje se mišljenje o ludoj Kanađanki nije značajno promijenilo.
A onda je 2002. kao grom iz vedra neba došao Fransoazin mejl da je Mistral objavio novu knjigu "Vacuum", u kojem je lik glavne junakinje Mary Maline utemeljio na bivšoj ljubovci, a opisao je i Moga Paju pod imenom Mike. Knjigu nismo pročitali, ali Pajo pretpostavlja da se Majk spominje u epizodi jedinog susreta Paje i Mistrala u stvarnom životu, neki eksces u restoranu gdje su Pajo i Fransoaz večerali, Mistralovo pojavljivanje i dahtanje nad svjećnjakom i mineštrone supom, demostrativno bacanje ruža po stoljnjaku, trčanje Marifransoaz za pobješnjelim Mistralom u noć i maglu. Tužni Kreten koji plača račun za nepojedeni obrok...
Opet sam se zanijela...
Daklem, u mejlu Fransoaz pita Paju da li da piše svoj odgovor Mistralu.
Pajo veli: Radi što hoćeš.
Tu Fransoaz još malo gudi violama o tempima passatima, no onda ponovno utihne.
Nakon dvije godine stiže vijest da Fransoaz objavljuje Odgovor Mistralu u novoj knjizi provokativnog naslova "Izjebana" - ta ipak su Francuzi!, pod pseudonimom Mary Malina Scott.
Samo nebo + stotinjak čitatelja zna o čemu Mari skribomani u "Izjebanoj", ali moja čarobna kugla pretpostavlja da su posrijedi tri burna mjeseca u trokutu Pajo-Malina-Mistral, taj nerealizirani menage a trois, taj highlight mladih dana koje dosadne godine nikako da ponove. Knjigu još nemam.
Pa su se ona i Mistral kao malo javno posvađali; on ju je prozvao parazitom koji živi od njegove uspomene i literarne ostavštine, ona je njemu rekla ne znam što, i ondak je opet pala tišina...
Do prošloga tjedna.
Prvo je stigao Marifransoazin mejl s MP3 fajlovima programa u kojem Fransoaz čita Otvoreno pismo Christianu Mistralu na Radio Montrealu, a poslije i pismo s objašnjenjem.
Njeno je Otvoreno pismo, naime, reakcija na TV program u kojem je Mistral jedan od gostiju, a u kojem se onako ovlaš spominje Mistralovo mlaćenje žena, boys will be boys kind of thing, na što je Fransoaz popizdila pa je prvo pisala urednicima programa da nije u redu zajebavati se s takvom temom, a kako joj ovi nisu odgovorili, dala se u javni boj na radiju i po blogovima.
Evo vam tog urnebesnog programa, elitistički quebečki talk show o kulturi, tek da zapalimo svijeću zahvalnicu za lokalne nam dalekovidnice.
Obratite pozornost na francuski zagorski.
PS. Nakon preslušavanja pisma, Pajo je rekel da baš nije bila black and blue od Mistralovih udaraca, ali jebiga, u pitanju su pjesnici a ne bolnička anamneza.
Uglavnom, razvila se živa polemika o nasilju nad ženama, Mistralu i njegovoj burnoj prošlosti, muškom šovinizmu u medijima, no nije sve ispalo kako se Fransoaz ponadala, posebno ne na blogovima gdje joj je Mistral ponovio da odjebe u troskoku, "Marie, bilo je to prije 20 godina, afera od tri mjeseca!", i ono najgore, "nije baš bilo kako to Marie danaske priča". E, tu je Fransoaz načisto popizdila i nakon 20 godina nazvala Paju direkt u ured - s centrale mu javiše da neka jako nabrijana žena inzistira da je spoje s Mr Patkom.
Priča Pajo da je Fransoaz bila histerična, totalno van vremena, kao da ga zove u njihovo tavanče prije 20 godina, pizdi o Mistralu kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo, moli Paju da potvrdi istinitost njezinih riječi, jer 'on je jedini svjedok' tog nemilog događaja, o svojoj obitelji ili pak njegovom životu ni riječi, u svakom slučaju - jedan vrlo neobičan, da ne kažem žalostan poziv.
Onda joj je mejlom potvrdio da se Mistral dogodio, da mu nisu poznati detalji događaja, ali da se svakako cijela stvar DOGODILA, i sasvim ozbiljno joj sugerirao da odjebe Christiana Mistrala, da nastavi živjeti vlastitim životom, da piše knjige koje neće biti odgovor Mistralu, jer će je u protivnom ta okrenutost prošlosti progutati.
Otada se više nije javila, vjerojatno je uvrijeđena, čak mi ju je i žao.
A ja sam shvatila zašto svakog oktobra moj kreten izmišlja tisuću i jedan razlog da ne odputujem u Beograd na Sajam knjiga. Budala.
A sad ću vam pričati o Bromuši, duhovno-karnalnoj umjetnici koja mi se prošli tjedan zapišala u bunar.
Iza vela
Ovo je najnoviji u seriji autoportreta ove umjetnice čiji je trademark fotografija sebe i opet sebe. Najbolji mi je naziv fotke, "Iza vela". Podsjeća me to na budalu Paju koji je neku noć gledao "Snakes on the plane".
Veli on meni: ajmo gledati "Snakes on the plane". Ja kažem, ni u ludilu, zmije pa još u avionu, i okrenem se dobroj literaturi. A krele u sljedećih sat i pol cijuče i vrišti, zmija!, zmija!, fakat zmije!
Pa kaj si ti mislio, pitam ja, gledaš "Zmije u avionu", naravno da će biti zmije u avionu.
A on će, pa nije normalno da se američki film zove "Snakes on the plane" i da tu fakat budu zmije u avionu, to bi trebalo biti neko preneseno značenje, neki higher meaning, neka poruka.
Tako i Bromuša.
Pod velom. I eno je pod velom.
Dakle, kurbeštija je svratila do Pajinog ureda da pokupi harač. Razmišlja o dizanju kredita za stan, ali kako vlastitih nofcih nema, a bome nema ni Pajo, o toj je temi valjda nastavila razmišljati. Na neobaveznoj i prijateljskoj kavi u susjedstvu malo su izogovarali poznate, a onda mu je Bromuša povjerila da joj je otac na intenzivnoj bolničkoj njezi, jerbo ga je Nepoznati Netko u pitomom vinohradskom parku ispikao nožem po leđima.
Kako se Stari već desetak godina sudi i navlači s nekim stvarno sumnjivim društvom ugostiteljske provenijencije, Pajo je pomislio da ga se dočepala mafijašika bratija s čime se slaže i umjetnica, no policija misli drugačije. Glavni osumnjučenik je naime, šizofrenična majka i bit će da su policjoti u pravu. Stari čkomi ko riba i štiti ženu, solidaran s njezinim razlozima i vlastitom ulogom u supruginom ludilu. Naime, Stari desetljećima sustavno psihički maltretira materu, možda je žena i pukla pod teretom njegovog stvaralačkog genija, a sasvim je izvjesno da je i Stari lud gotovo jednako kao i majka, no kako njega nisu službeno dijagnosticirali, tako je u familiji oficijelno samo jedan 'luđak'. I sad Stari leži u šok sobi, a Stara brusi noževe i čeka da joj se muž vrati u topli dom.
Inače, meni su Bromušini starci baš simpa kao tuđi starci, daju štofa spisateljskoj struni u Virtueli. Recimo, kada im je uginuo starosta maksi pinč Princ bijaše zima i starci nisu znali što i kamo s pesom, pa su ga pospremili u ledaru sa smrznutim povrćem i zakopali negdje sredinom ljeta. Ili kada je Pajo zatekao Starog pred uveličavajućim ogledalom kako lijepi komad zuba natrag u zubalo onim super strong ljepilom za keljenje džonova. Bilo je takvih epizoda još, sad ih se ne mogu sjetiti.
A Bromuša mi se zapišala u bunar zato što je rekla da moja Gica nije lijepa, jer sliči na oca. Humor joj je ko ilovača na majčinom grobu.
Pa ću ovu sagu o Pajinim kurbeštijama završiti u zlobnome tonu, baš kako sam i počela.
Priča naime, ta polovna šamanka i žena u najboljim godinama kako je raskinula sa svojim višegodišnjim partnerom, M.Mainerom, slikarom, mistikom i 'vizionarom'. ("If you have visions, see a doctor" - Helmut Schmidt). Mainer je sad s nekom nimfetom, vjerojatno studenticom slikarstva, od 22 propupala ljeta.
"Njegova je kćer (19 godina, op.a.) zrelija od te male", gorko primjećuje Bromuša.
Zrelost je presudna kvaliteta pri izboru ljubavnice, zlobno će se nadovezati napižđena Virtuela.
Ona bu srala o mojoj Gici, prezrela oskoruša jedna...
Post je objavljen 04.12.2007. u 15:28 sati.