KREZ, SOLON, I KIR
Na poziv kralja Kreza, Solom je posjetio lidijsku prijestolnicu Sardis. Uputio se u veličanstveni kraljev dvor. Prolazeći kroz predvorje, mudri se zakonodavac nije mogao načuditi sjaju, bogatstvu i skupocjenoj odjeći kraljevih činovnika i dvorjana, i često bi zbunjen pomislio da je netko od dotičnih Krez glavom.
No kad je stupio pred samoga kralja, njegovo je zaprepaštenje dosegnulo vrhunac. Krez je bio prekriven najskupocjenijim i najneobičnijim nakitom, i doslovce zatrpan odličjima i ukrasima svih boja i oblika.
Potom je Krez naložio da se pred Solonom otvore škrinje s blagom. Poveo ga je u razgled dvorca, riznice, i kraljevskih odaja. Naposljetku, po povratku u dvoranu od primanja upitao je svojega gosta je li ikada susreo čovjeka sretnijega od njega, Kreza.
Solon, kojemu već na prvi pogled kraljeve slabosti bijahu bjelodane, odgovorio je potvrdno, opisujući ljude koje je smatrao sretnijima od kralja. Radilo se o siromašnim, plemenitim, i sobom zadovoljnim ljudima.
Kreza je to oneraspoložilo, jer je očekivao udvornički odgovor.
"Što, zar mene uopće ne ubrajaš među sretnike"?
Ne želeći laskati, ali ni povrijediti svojega domaćina, Solon tek reče da se u Grčkoj sretnim ljudima smatraju oni, koji do kraja svojih dana žive uspješno i zadovoljno. Jer nikad se ne zna kakva iznenađenja i udarci mogu snaći čovjeka, kojemu je ostalo još podosta godina života. S tim riječima Solon napusti dvor i uvrijeđenoga vladara.
Putem je susreo Ezopa, koji je živio na dvoru, dobro zbrinut i cijenjen. Kad je Ezop saslušao Solonovu priču o susretu i razgovoru s Krezom, on izjavi:
"S kraljevima ili ne treba razgovarati, ili im treba kaditi".
Nato će Solon:
"Ne! Ili ne treba razgovarati, ili im reći što je za njih korisno".
Legenda dalje kaže da je perzijski car Kir ubrzo potom udario na Lidiju, osvojio Sardis, i zarobio kralja.. Kad se spremalo javno pogubljenje Kreza, do Kira je dopro vapaj nesretnoga kralja:
"Solone, oh Solone, imao si pravo"!
Čuvši to, Kir je prišao pobijeđenomu i upitao ga tko je taj Solon kojega, eto, pred smrt zaziva. Krez je tada ispričao caru što mu je Solon svojedobno bio rekao. Tvrdi se da je Kir, razmislivši o mudroj riječi Solona, odustao od smaknuća Kreza.
(Prema Plutarhu, prepričala V. K.)
Vesna Krmpotić, PRIRUČNIK ZA PREDSJEDNIKE I PRINOŽNIK ZA NAROD, zbornik priča iz opusa NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH
Post je objavljen 04.12.2007. u 11:39 sati.