Marketing
2. sarmijada u Laktecu...
01.12.2007. Dan koji je obilježio Laktec i predstavio ga čitavoj Hrvatskoj. Dan kada su nas okružili mirisi kuhane sarme i finih jela. Dan kada smo se mi cure naradile do bola. Mogla bi još dalje nabrajati ali već svi uglavnom znaju o čemu pričam.
Dakle, 01.12. 2007 održana je druga po redu sarmijada u Laktecu.
Kako to obično ide, mjesecima prije trajale su pripreme, dogovori i sastanci. No zadnji dan je bio najgori jer trebalo je sve počistiti, pospremiti, obrisati prašinu, staviti nove zavjese i ukrasiti vatrogasni dom kako bi sve izgledalo besprijekorno. Najviše muke nam je zadavao glavni stol koji je morao biti prekrasan, a na kraju ponosne na sebe tako je i izgledao. 
Dugotrajan posao koji nas je pratio do kasnih noćnih sati uspijele smo prikratiti pričanjem gluposti i zezanjem dečkiju koji su se jako trudili sjediti pokraj grijalice i okretati ju kako bi mi rekle. Nije nas ni posebno zamaralo što će gospoda iz Udruge reći jer bilo nam je dovoljno to što se trudimo tako da im nismo dale povoda za prigovaranje.
Jutro subote započelo je ranim dovršavanjem poslova u domu i Laktecom se naglo proširio miris kuhanih jela i svježe pripremljene sarme. 
Iznenađenost je bila još i veća kad smo vidjeli da nemamo mjesta za parkiranje ispred doma, a kamoli mjesta za sjesti u domu. Skupio se popriličan broj ljudi koji su s oduševljenjem promatrali naših ruku djelu iako čini mi se da su im više sline curile za onim slasnim delicijama
. Sudački žiri je bio poprilično strog i nije dao nikome da se približi glavnom stolu
. Iako bilo je i onih koji su poskrivečki krali. Pohvale za dobru organiziranost, dobre domačine, ugodnu atmosferu stizale su sa svih strana što nas je činilo još ponosnijima. I bez obzira što smo znali da je još jako puno posla pred nama nismo se dali smesti i osmijesi sa naših lica nisu se skidali.
I napokon trenutak koji su svi čekali. Proglašenje pobjednika. Od 6 vrijednih Laktečkih žena koje su kuhale 18 različitih jela drugu i treću nagradu osvojila je Ana Rečec sa guskom i musakom od zelja, a prvu nagradu ovaj put dobila je Marica Kušinec
koja je suce oduševila sa pitom
od kiselog zelja koja je na ovogodišnjoj sarmijadi po prvi puta isprobana.
Nakon par riječi zahvala nagrađenih i pokojeg komentara, obratio nam se i župan Zagrebačke županije koji je s oduševljenjem pričao o Laktecu i ljudima koji zajednčki promoviraju proizvod Zagrebačke županije. Naš Zelinski gradonačelnik nije bio nešto raspoložen za priču (nismo ga previše razveselili na izborima) ali smekšao se on čim smo mu ponudili dobru kapljicu i još bolju slasticu. No zato dugoselski gradonačelnik nije skidao osmijeh s lica i nije prestajao izgovarati riječi hvale. Nakratko sam imala priliku pričati s njim i u toj prilici nam je čestitao i rekao da se osjeća kao malo dijete koje je prvi put došlo na neko novo mjesto i da je ponosan što ima tako divne ljude za susjede. Heh možda to svima govori, ali nama je u tom trenu puno značilo.
Žiri nije stigao do kraja ni izgovoriti riječi da se jela mogu probati, a gužva oko stola bila je veća nego na preizbornom skupu
. Neki su bili toliko gladni da su nam skoro i ukrase sa stola pojeli. Sad mi je žao što to nisam uslikala. Od kruha, kolača 
, sarme, zelja, pita
imali su što jesti, a u kratkom roku sve je nestalo. Iako pomalo tužnih lica jer nema više hrane stiglo je jedno iznenađenje. Preko 100 metara sarme mirisom je obavila vatrogasni dom i prije nego smo se i mi snašli red je bio poprilično veliki. Vrijedne kuharice su brzinom munje dijelile kako bi svi mogli isprobati ono zbog čega su i došli. 
Mic po mic krenuli su i svirači, počelo se plesati jer ipak je trebalo potrošiti nakupljene kalorije.
A tu smo se i mi cure
primile svojih zaduženja. Da tacnu u ruke i ajmo, na posao
. Ali našlo se vremena za drmeš na kraju svakog seta za koje smo uspjele izmamiti i veliki pljesak.
A zabava. Pa recimo da je bila ok. Bilo je dosta gostiju starijih godišta, nešto malo mlađih. I mi bi vjerojatno umrle da nismo naišle na ludu ekipu koja nas je veći dio većeri zabavljala.
Sve u svemu zadovoljni smo napravljenim, iako iduću godinu mora doći do nekih sitnih promjena.
Završila je još jedna Laktečka sarmijada i vjerujemo da se u Laktecu sarma neće kuhati idućih 6 mjeseci. Sad se očekuje broj 3, ali sva sreća godina dana je do toga, tako da se stignemo odmoriti i spremiti za nove pobjede.
Ostavljam vam svima veliki pozdrav iz sarmom obilježenog Lakteca!!! 
Pusa... od 
Post je objavljen 04.12.2007. u 10:08 sati.