Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gnn

Marketing

Vampiri, steampunk i psihopati, oh my!

Evo mene opet nakon desetak dana odmora. Nakon kojih pet tjedana štrebanja za faks, trčanja po festivalima, volontiranja, honorarnog rada i sličnih svaštarija uzel sam si pauzu od pisanja za blog. Al sad sam opet tu, na sreću i radost petoro ljudi koji me čitaju. Tema dana: horor triler "Perfect Creature".

Ovaj novozelandski film zbiva se u alternativnoj povijesti di su srednjovjekovni alkemičarski eksperimenti stvorili virus koji je dio ljudi pretvorio u vampirolika stvorenja. No, umjesto da krenu klat ljude, dotična "Braća" formirala su mješavinu znanstvenog instituta i svećeničkog reda koji je, u zamjenu za krv, iskoristio svoje regenerativne sposobnosti za izum različitih seruma. Srećom po njih pa su im alkemičari stvorili masu boleština koje je trebalo uništit, inače ta simbioza ne bi dugo trajala.

Tristo godina kasnije svijet je predivno stilizirana mješavina noira, viktorijanske ere i tehnologije iz 1940ih u kojoj cepelini brundaju nad džinovskim gradom punim neo-gotičkih zgradurina i tvorničkih dimnjaka. No, kada jedan od vampiroida prolupa i postane masovni ubojica, osjetljivi suživot dvaju vrsta je ugrožen.

Jednom kada prođem fakat guba ideju svijeta koji je mješavina "Equilibriuma" i "Grada tame", moram priznat da je priča malo preveč klišeizirana. Vampiri su recimo – što je danas popularno - to uglavnom sam po svom pijenju krvi i fizičkoj nabrijanosti. Drugi klasični kliše je nevoljko partnerstvo dvoje različitih istražitelja – ovdje, zgodne inspektorice i jednog od Braće. Ludi ali briljantni ubojica iz "Sedam" posjeti priču filma kao i Zavjera Onih na Vlasti koji žele prikriti svoj vlastiti kurcšlus.

"Perfect Creature" nekak nikad ne postane više od pukog zbroja svojih elemenata. Glumci ko da su na auto-pilotu, a ni priča nije puno bolja: svaki preokret radnje i reakcija likova izaziva deja vu ko da sam ih već vidio u bar tri druga filma… Što vjerojatno i jesam jer moja podsvijest voli arhivirati klišeje, sam kaj joj se nikad ne da bilježit gdje je točno naišla na njih. Kakav je, film zapravo puno bolje funkcionira kao ideja za RPG avanturu di je korištenje klišeja ne samo česta, već i poželjna kvaliteta.

P.S. Kao i uvijek, u slici na početku posta je link na IMDB podatke o komentiranom filmu. :)

(GNN)


Post je objavljen 03.12.2007. u 23:21 sati.