OTUĐENOST POJEDINCA U DRUŠTVU... ŠTO REĆI O TOME? OTUĐENI POJEDINAC U DANAŠNJEM DRUŠTVU, KOJE JE SAMO PO SEBI OTUĐENO, JE POJEDINAC SAMO BIOLOŠKI.
SA NAŠIM DRUŠTVOM SE DOGODILO NEŠTO ODVRATNO – NA VLAAST DRUŠTVA JE DOŠLO – DRUŠTVO. DRUŠTVU U KOJEMU POJEDINAC VRIJEDI SAMO SEBI, MISLI I RADI SAMO ZA SEBE, EVENTUALNO I ZA ONE KOJI RADE ZA NJEGA. NAŠE DRUŠTVO NIJE PREBRZO EVOLUIRALO, NEGO DEEVOLUIRALO. SADA SE OD NAŠIH PRAPREDAKA, NAMA ZNANIH KAO PRAČOVJEKA, ŠPILJSKOG ČOVJEKA, RAZLIKUJEMO PO SITNICAMA KAO ŠTO SU MOGUĆNOST LETA U SVEMIR, TRANSPLANTACIJE ORGANA, KLONIRANJA I SLIČNIH GLUPOSTI KOJA DODUŠE ZVUČE KAO VELIK NAPREDAK, ALI NAS NE VODI APSOLUTNO NIGDJE. MENTALITET NAM JE OSTAO NEGDJE U ŠPILJI... ILI BOLJE – MENTALITET NAM SE VRATIO NAZAD U ŠPILJU.
DANAŠNJE DRUŠTVO SVAKOME NALAŽE KAKAV DA BUDE, DAKLE ČINI NAS, STVARA, KREIRA, OBLIKUJE, USUDIO BIH SE REĆI I DEFINIRA. A KAKO JE DRUŠTVO SKUP BUDALA KAKVE SMO I MI, SKUP POJEDINACA, TKO JE ONDA NAJSLABIJA KARIKA? JA? SUSJED? VATROGASAC? MESAR? NE – SVI.
AKO SMO SVI, BAREM MALO „ODMAKNUTI“, ONDA TIME I DRUŠTVO ČIMIMO TAKVIM, A KAKO MOŽEMO BITI OTUĐENI U DRUŠTVU KOJE JE OTUĐENO? MATEMATIČKI, DVA MINUSA DAJU PLUS, OTUĐENI POJEDINAC U OTUĐENOM DRUŠTVU NIJE OTUĐEN, JER SU SVI TAKVI. A TKO JE ONDA NORMALAN? KAKO PREPOZNATI NEŠTO NE-X, AKO PRETHODNO NE ZNAMO ŠTO JE X I KAKO ON IZGLEDA? OSOBNO NE VJERUJEM U OTUĐENOG POJEDINCA, VEĆ U SKUPINU POJEDINACA (čitaj: DRUŠTVO) KOJE NE ZNA ŠTO BI SA SOBOM... STOJIMO PEDALJ OD PONORA, ALI ZAJEDNO ĆEMO UČINITI KORAK NAPRIJED... TAKVI SMO.
GLUPI SMO... IMA, DODUŠE, LJUDI KOJI RAZUMIJU STVARI... ALI PREMALO, PA OSTATKU, „NORMALNIM, NEOTUĐENIM“ NEMOGU OBJASNITI KAKO STVARI STOJE. TAKVI, KAKVE DRUŠTVO (NE JA, VEĆ DRUŠTVO) ZOVE OTUĐENIMA, SE NE POSTAJE, TAKVI SE JEDNOSTAVNO RODE, ALI SE RODE PROKLETI DA ŽIVE MEĐU DEBILIMA NA KOJE NEMOGU UTJECATI, BAREM NE POZITIVNO... NA PRIMJER, ZAMISLITE BILO KOJEG SVOG TIPIČNOG SUVREMENJAKA, DA GA SE NEKAKO PREBACI 10000 GODINA U PROŠLOST... ZANEMARITE SVE FIZIKALNE ZAKONE KOJI TO ONEMOGUĆUJU, ČINJENICU DA ON TAMO NEBI MOGAO ŽIVJETI JER SE TADA JOŠ NIJE RODIO, JEZIČNU BARIJERU I SVE... ONAKO, ČISTO HIPOTETIČKI... KAKO BI ON ŽIVIO S NJIMA? KAKO BI IM OBJASNIO KOTAČ, PISMO, MOTOR, STRUJU, ILI NEDAJ BOŽE MIKRO-VALOVE, EFEKT STAKLENIKA, TEORIJU RELATIVNOSTI, STATIČKI ELEKTRICITET ILI CRNE RUPE. ONAJ NAJUPORNIJI BI MOŽDA I PREŽIVIO NEKIH 20-ak GODINA, ALI BI ZA NJIH BIO – OTUĐEN. I NJEGOVO ZNANJE NEBI KORISTILO NIKOMU, PA ČAK NI NJEMU.
DA NEBI NASTALA POMUTNJA – ONDAŠNJE DRUŠTVO NE POZNAJEM, ALI, UZEVŠI U OBZIR PRETPOSTAVKU DA SU TO DRUŠTVO ČINILI NI VIŠE NI MANJE NEGO LJUDI (MUŠKARCI I ŽENE), ZAKLJUČUJEM DA NI TAD DRUŠTVO NIJE BILO SAMO SVOJE, ALI SUKLADNO SVOME VREMENU.
NA PRVI POGLED, MOGUĆE I NA SEDMI, PRVI ODLOMAK PROTURJEČI DRUGOME... ALI TO JE SAMO NA PRVI (ILI NA PRVIH 7) POGLED(A). DO TOGA DOLAZI JER VEĆINA DRUŠTVA KRIVO DEFINIRA POJAM OTUĐEN. ONO KAKO 95 % POJEDINACA PROTUMAČAVA „OTUĐENOST POJEDINCA U DRUŠTVU“ JE ZAPRAVO NEOTUĐENOST POJEDINCA U DRUŠTVU. IMA LJUDI KOJI SU „OTUĐENI“ (čitaj: NEOTUĐENI), ALI ONI SVEJEDNO ČINE DRUŠTVO SUPROTNIMA SEBI (OTUĐENIM, NEOTUĐENIM, NAZOVITE KAKO ŽELITE), JER IH JE JEDNOSTAVNO PREMALO DA BI IH SE UOPĆE I PRIMJETILO, A KAMOLI DA BI NEŠTO PROMJENILI.
JE LI OTUĐENO DRUŠTVO, POJEDINAC, POJEDINCI, SVI ILI NITKO – VI DOLUČITE, IONAKO NIJE NI BITNO. ALI JA SIGURNO NISAM.
Post je objavljen 03.12.2007. u 22:22 sati.