Za Anin brak je doslovno vrijedila ona" po jutru se dan poznaje"...Kako je počeo ,tako je i završio... sin se vratio mamici,nakon nekoliko godina ,provedenih s Anom
i dvoje djece koje su stvorili ...
Godinama prije razvoda braka,a i poslije smo Ana i ja rasčlanjivale situacije,analizirale...što se moglo učiniti da bude drugačije,ali onaj koji je dao obećanje pred ljudima i pred Bogom da će biti s Anom u dobru i zlu je bježao od svih obaveza...
Vi možda zamišljate Anu kao tužnu, mladu ženu ,ali nije bila..Pamtim je po smiješku i optimizmu...Godinama nije gubila nadu i želju za dostojanstvenijim životom.Kad su muževa mentalna okrutnost i pijanstvo dosegli granicu
njene tolerancije ,podnijela je zahtjev za razvod i rastala se od muža i mame ,svoje i njegove...ali i to tek nakon smrti svog oca koji je savim iznenada umro na njenim rukama...
Uz svu neimaštinu koja ju je pratila kroz cijeli život, ona je s puno ljubavi sama odgojila svoju djecu.... Naučila je puno toga o ljudima .Život za ženu koja živi sama s djecom u malom mjestu poput njenog nije bio nimalo lak...
no srećom, uvijek je bilo i pravih prijatelja i ljudi koji su joj bili spremni pomoći,saslušati,uputiti lijepu riječ...i ona je išla je naprijed . Danas nakon svih bura i oluja,pravih i lažnih ljubavi ,živi mirnim životom i s ljubavlju u svom domu dočekuje djecu i unuke...
Post je objavljen 03.12.2007. u 21:40 sati.