isla sam u skolu i sve je bilo ok...dok nisam saznala da je moj frend u komi...tada sam potonula....sve se oko mene srusilo,nisam znala gdje se nalazim i kako se uopce zovem...u meni je istobremeno bila tuga bijes i bol...nisam ni zamisljala kako je moguce da su svi ti osjecaji tako nabacani neuredno u meni...
kada se situacija malo smirila i kada sam doznala vise informacija postala sam malo napeta i nervozna...jako mi je zao jer je zbog tog ispastao moj decko,bila sam jako sebicna jer nisam shvacala da su ti osjecaji vjerojatno i u njemu jer i on je njegov best frend-stoga se filip (ako ovo citas) tebi ispricavam...vjerojatno sada shvacam zasto ljudi pisu ove blogove... vjerojatno u nadi da ce snetko svratiti i procitati pokoju rijec te ih razumjeti....
pusa ljudi laku noc




SAMOTAN LUTAM VECERNJIM ULICAMA
NA SVAKOM UGLU VISOKO SVJETILJKA SJA
STOTINU UGALA
STOTINU SVJETILJAKA
ALI NIGDJE NEMA TEBE....TEBE NEMA....
Post je objavljen 03.12.2007. u 21:22 sati.