Marketing
.:izgubljenih leca..:.
prolazi jos jedan uzaludan dan.. onda kada imam sastanak sa shefom, pa nas on pila novim glupostima koje moramo raditi, onda kada grupno s moderatorima pijem kavu i oni mi se nenadano svide. pa odem do condora ne rucavsi prije toga, jer hranim se susretima s njim i novom poezijom. da, vratila sam se poeziji, nakon proslotjednog ludovanja za prozom. a on mene hrani novom ceznjom, pa onda na poslu pocinjem plakati zbog pjesama o silovanim djevojcicama, sakrijem se u kuhinju i dim iz condora. sva sreca da nisam nasminkana. navire tok misli kao nikada prije. inspirira me. toliko plave oci ne mogu me natjerati da navucem crnilo na sebe, i konstantno njegovo pruzanje paznje u obliku zute slamke tjera me na neodustajanje (ako uopce postoji ta rijec). zeljela bih biti originalna s njim, nesto kao tragovi u pijesku, kao konceptualne fotografije ostavljene ispod salice i mozda stihovi u praznim vrecicama od secera, pod uvjetom da ih pronadje i pronadje pravu mene, bez amnezije nakon pijanstva i bez drhtavice od gladi. vec samo od gladi za njegovim rukama, pa cak i s onom ruznom posjekotinom jer jos uvijek je nespretan. i oci su mu nespretne kad mi se smijesi jer to ne smije ako smo vec zavrsili taj trip. moj trip, kao i obicno. zbog njega slusam dire straitse iako me nemaju razloga podsjecati na njega. nista me nema pravo podsjecati na njega, a ipak... cak i kada vozac autobusa prijeti sudarom u drugu stodevetku (prema dugavama), valjda iz bolesne strasti za preticanjem, ja i dalje mislim na njega. i fali mi zraka, a znam da cu se smrznuti kad izadjem i izvadim svoje plave ruke jer je 15 minuta prekratko vrijeme da se ugriju. a on je kisnuo za mene onu vecer, i bio spreman na sve, u nekim trenucima ga nisam ni vidjela od oboda svoje ribarske kapice koju mi je ostavio bivsi nakon prekida. kazu da onaj poljubac koji pocne na kisi, ne prestaje tako lako. nas je izgleda prestao i prestaje svakim novim danom kada odlazim i kada odbijamo sljedecu cugu na njihov racun. a on je bio taj koji mi je rekao da je HDZ pobijedio i nije nam uopce bilo vazno to sto nije nikakva pobjeda vec nastavak prepucavanja na jednoj razini sasvim ispod nas. zatim pustam azru - kurvine sinove jer njega je otac s dvije godine vodio na njihov koncert, a sad se bavi raftingom i prica mi o tome. ja ga slusam s pola uha i grlim i mislim da imamo svo vrijeme svijeta.
sportske redakcije danas nema, mirno je, dobili smo telefon za uredski stol, pa smo sada i mi fensi. vizualiziram i cimericu, nasukanog kita kako spava u krevetu do moga pa moram biti tiha kad se vracam s posla. i opet cu biti nemocna da odgodim povratak svojoj sobi.
u mislima ce i dalje biti on. i s njim cu opet biti nemocna. nemocna da vratim onaj kisni poljubac, da izradim konceptualnu fotografiju ili napisem dobar stih. znam da cu i sutra dobiti zutu slamku u cedeviti jer on je covjek sa smislom za detalje i vjerojatno voli da ga vole. pa dobro onda, nek mu bude.
sad idem procitati jos pokoju pjesmu, pa se sakriti u kuhinju i biti zadovoljna sto se bar nisam nasminkala i sto nema sportske redakcije... mozda usput i naglas zapjevam da su mu oci ocean...
Post je objavljen 03.12.2007. u 20:49 sati.