nekad
lijepi su ti trenutci
izmedju izmjena sjena
tamnih mehanickih pokreta
hladne fizike
kad se usta otvore
i kratkim smijehom
tisina bude smaknuta
bistrina glasova
izbjegnuti pokusaji stvaranja
ljutskih emocija utopljeni su slatkim zvucima
tih bistrih glasova koji nas nekad na
pocetku, na putu, na kraju
poput nabrusene igle u zatiljak glave
bodu i vriste s imenom
paradoksalne slobode...
------------------
------
--
-
neka mi mrak na oci padnem
svijetlost pocinje boliti
neka se slomljena kost u saci inficira
neka dobijem gangrenu, neka otpadne
neka me na ulicu brat izbaci
zelim mu samo najbolje
neka me prijatelji ostave
neka uzivaju u zivotu
bez nepotrebnog tereta mog zivota
neka me Ona zaboravi,
boljega naci ce, neupitno,
neka mi mrak na oci padne
svjetlost previse boli
neka me u plitkom grobu pokopaju
mozda nece toliko bolit....
-
--
--------
-------------
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
pocet cu ljekove ponovno piti, blog ugasit, prestat pisat, prestat crtat, ideje zaboravit, ionako je to sve u potpunosti, bezvrijedno...
šteta života...
xxx
Post je objavljen 03.12.2007. u 19:26 sati.