*...učila sam dragi sve od tebe, treba samo misliti na sebe...*
Dragi moji
...ne mogu vjerovati da vam se javljam sa svoje stare adrese
stvarno ne mogu vjerovati
I ne da sam sretna nego presretna
jer ipak mojih 9 mjeseci pisanja bloga
nije samo tako otišlo u vjetar
POSEBNE ZAHVALE PRIJATELJU LEU!
...Leo hvala ti, da te nije bilo, ovaj blog bi otišao u zaborav
ali vidiš da ipak nije...
Hvala ti!
Bez obzira što sam htjela krenuti iz početka
...ostaviti sve u prošlosti
drago mi je što sam se opet vratila tu...
Jer shvatila sam da mogu krenuti dalje
...s bilo kojeg mjesta
više se ne osvrćući na ono što je bilo!
Gledajući s onog svog kritičkog stajališta
...možda i ovo nije bio kraj
možda je ovo bio samo početak nečeg novog
...možda je samo stvar u tome
da još uvijek ima nedovršenih stvari u mojoj prošlosti...
...samo što ih ja zaista ne namjeravam razotkrivati niti riješavati
...svoje sam riješila... mirne duše sam krenula dalje...
između ostalog, sve jednom ispliva na površinu!
Nego više mi nije bitna prošlost, živim samo za ovaj tren
u kojem se sada nalazim...
jer samo je on jedinstven i neponovljiv
i ne mislim što bi bilo kad bi bilo
zašto nisam ovako ili onako,
nema toga više... mislim na sada i uživam u svemu što imam
a zaista mislim da sada, kada su se poslagale kockice
imam baš sve
Promijenila ja blog ili ostala na onom starom
kako god zaista više nisam ista...
... shvatila sam puno toga
ostvarila svoj san i želju
...više nemam razloga biti bez osmjeha, bez optimizma, nade
i vjere jer jedino me vjera nikada nije napustila
Ne plačem za ničim što je bilo, bilo je i prošlo
shvatila sam da se jednom kad-tad moraju
posložiti kockice ...
...onda ćemo vidjeti jesam li tebala ipak plakati
ili ostati ovako nasmijana i sretna
jer to uistinu jesam!
...ali ostajem tu gdje jesam
ne tugujem niti žalim, uživam u ovom trenu u kojem sam sretna
...u kojem nitko ne bi bio snažniji od mene srušiti mi to
Ljudovi moji najdraži...
...znači ipak me se niste riješili
vraćam vam se još luđa i blesavija nego što sam bila!