Marketing
Zvuci netom zaboravljeni
Odjekuje vrisak njenom ulicom zaborava,
Još jedanput rekla bi sve i ne bi zastala.
Dok korača mokrim pločnikom sjaje joj se oči,
Čuje zvukove netom zaboravljene, pozornost je krala.
Dok psi laju i djeca plaču, ona će čekati njega,
On će ju voditi na zaboravljene staze rukom vodilje.
Uvijek je mislila na dobrobit drugih, bila je na drugom mjestu,
Takva je bila uvijek, rane nisu zacijelile ali se smije.
Ruka piše i hrabro riječi citira, ne misli na hladan vjetar,
Zima kuca na vrata i pahulje se probijaju kroz uvelo lišće.
Njeno lice poprima oblik tuge jer hladnoća joj stvara rane,
Sve dosad zapisano ili u zraku nekad rečeno, oči na njega misle.
Sat otkucava njeno zaspalo vrijeme i glas jecava u daljini,
Violina svira posljednje tužne zvuke i odzvanja daleko.
U čekaonici lupkaju prstima i čeka se za red na jedan pogled,
Dok opojan miris širi se prostorijom, tko zna, možda ipak netko.
Post je objavljen 03.12.2007. u 17:06 sati.