Marketing
Ja sam bludućnost, da li ti se sviđam?
Grupa autora: »Bludućnost«, zbirka erotskih SF priča, Mentor, Zagreb, 2007.
Erotika u hrvatskoj književnosti i inače je vrlo stidljiva pojava. Sjetimo se samo kako su mekane i gotovo čedne ispale dvije nedavne tematske zbirke hrvatskih erotskih priča (pozivno-natječajna Libido.hr i pokušaj antologije hrvatske erotske proze XXX files), a u domaćoj znanstvenoj fantastici, izuzev humorističnih dosjetki, erotika je još i rjeđa. Zato je prilično odvažan bio potez urednice Irene Rašeta i nakladničke kuće Mentor da domaće SF&F autore pozovu na pisanje erotskih priča. Odaziv je ipak bio solidan, materijala za prebiranje dovoljno, i devet je priča naposljetku sakupljeno u povijesnoj zbirci Bludućnost.
Zbirku otvara priča Milene Benini "Kerberov singularitet". U osnovi, to je cyberpunk priča koja se najvećim dijelom odvija u virtualnoj stvarnosti. Protagonisti su vješta programerka virtualnih svjetova - podrazumijeva se da joj ni hakeraj nije nepoznata vještina - te moćna Umjetna Inteligencija kojoj se prohtjelo okušati u sasvim humanim čarima tjelesne ljubavi. Izazovan »tehnički« problem pripovjedački je riješen vrlo vješto, no ova priča, znane i nagrađivane autorice koja se u cyberpunku uspješno okušavala i ranije, ima i neprijeporne literarne kvalitete.
Slijedi minijatura Tomislava Beštaka "Ljubav", koja s vrlo malo riječi do krajnosti pomiče i same biološke odrednice spolnosti. Je li dovoljno ako kažemo da na početku priče imamo dva lika, a na kraju samo jednog?
Boris Švel se u humorističnoj priči "Nevjerojatne pustolovine baruna Trenka" također kreće razinama virtualne stvarnosti. Glavni lik je programer erotskoga softvera koji nadahnuće za svoje virtualne likove i njihove raskalašene avanture traži u stvarnome životu, ali je i vrlo frustriran što se u njegovome stvarnom životu ne događa gotovo ništa nalik doživljajima likova iz njegovih programa. Tatjana Jambrišak u priči "Valhala, ili krikovi tisuću vrsta" također je posegnula za virtualnom stvarnošću, ali sastavljajući »reklamu« za neki dalekobudući servis virtualnih seksualnih usluga kojem planetarne i galaktičke granice ne predstavljaju nikakav problem.
Da se erotika može ispreplesti i s nadnaravnim hororom pokazala je autorica Ana Domini u priči "Vruće noći male Suzi". Psihološko poigravanje djetinjim strahovima i nevidljivim prijateljem, po naravi sličnom nekom poltergeistu, te teškoćama odraslih da se u blizini djeteta obdarenog neobičnim moćima »poigraju« na svoj način, rezultira krvavim, zapravo vatrenim raspletom.
U priči "Odabir" Ed Barol pozabavio se adolescentskom seksualnom inicijacijom. Ova je priča izborom futurističkih motiva etički možda najizazovnija u cijeloj Bludućnosti jer se osim preispitivanja psihološkog stanja nezrelih ljudskih jedinki u odnosu na spolnost, bavi i pitanjem slobodnog izbora spola, pa i moguće proizvoljne promjene spola u vrijeme kad je to, naravno, tehnološki moguće.
Marta Horvat u priči Prerušeni đavo u seksualne mogućnosti neke moguće budućnosti uvodi i vanzemaljce, koji se simbiotski stapaju s tijelima ljudi i jedino tako mogu doživjeti spolno združivanje i razmnožavati se. No, u priču je vješto upleten i motiv ksenofobije, s laganim kriminalističkim zapletom.
Ponovno u virtualnu stvarnost vraća nas priča Tereze Rukober "Susret", međutim ovdje »virtualno« ne kompenzira »stvarno«, već biva uzrokom frustracije zbog nemogućnosti ostvarenja ljubavi, njenog obostrano željenog prijelaza s emotivne na tjelesnu razinu. I ova je priča na granici cyberpunka, koncepcija biološkog pomaka humanoidne naravi glavnih likova prilično je zanimljivo osmišljena, i od svih u zbirci, ova je priča »najljubavnija«, najnabijenija emocijama.
Za kraj – pravi šećer, priča Danijela Bogdanovića "De cadenza", maštovita SF-varijanta De Sadeovih 120 dana Sodome, ali smještenih u svemir, točnije na svemirski brod. Šareno društvo, vjerojatno nakon neke apokalipse, putuje svemirom ispitujući granice razvratnosti. Freudovi sljedbenici vjerojatno će se zahvaliti Danijelu Bogdanoviću na novom pojmu s popisa seksualnih nastranosti – kozmofiliji, ali na kraju priče ima i nečeg još žešćeg.
Ukratko: zbirka Bludućnost ispunila je svrhu pokazavši da, s jedne strane, u SF-erotici ima itekako neispipanih tema, a s druge – da naši autori to mogu itekako dobro napisati.
(Objavljeno u Glasu Istre, 1. prosinca 2007.)
Post je objavljen 03.12.2007. u 14:33 sati.