Na žalost, činjenica je da ova, napokon sasvim konkretna mjera u korist hrvatskog knjižarstva, nije rezultat osmišljene i konkretne inicijative tzv. Zajednice nakladnika i knjižara ili Udruge knjižara, niti bilo koje druge organizirane skupine razjedinjenog nam nakladničko-knjižarskog ceha. Nisu nakladnici lobirali za knjižare (mada su mnogi od njih s vremenom postali i knjižari), kao što ni knjižari nisu lobirali sami za sebe (dio knjižara jednom godišnje uzbuni se samo kada im se izmakne distribucija školskih udžbenika!), i da je bilo čekati na njihovu bilo kakvu konkretnu akciju i osmišljen prijedlog ova se potpora knjižarama (koja je istovremeno potpora i autorima i nakladnicima!) ne bi dogodila. Govorilo bi se i dalje kako je situacija u knjižarstvu katastrofalna... i na tome bi ostalo. riječi su
Nenada Bartolčića iz teksta u kojemu komentira ( i iznosi neke prijedloge) provođenje
Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige kao i nedavno objavljeni
"Javni poziv za dodjelu potpora za poticanje književnih programa u okviru knjižarske djelatnosti u 2008.".
Cjelovit tekst dostupan
ovdje