Ne, nije bol to što te trebam,
živim, a znam da te nemam...
ah, došlo mi je... i sad mi se pjeva ta pjesma... Uglavnom...
Rano ujutro...još nije ni svanulo...5 minuta prije 6 sati... izašla sam iz kuće. Predivna noć, lagani povjetarac, na nebu nema niti jedne zvijezde, a i mjesec se jedva vidi, cesta je još mokra iako je kiša prestala padati... Stara i ja smo išle na zornicu. Vozile smo se u autu... zasvirala je pjesma "Unbreak my heart", a ja sam se prisjetila što se dogodilo jučer...
Nedavno sam dobila icq pa se u zadnje vrijeme ON i ja dopisujemo preko icq-a, ali jučer...Ne znam šta mi je došlo da sam morala pokrenut tu temu, valjda me uhvatio pms pa sam bila neka depresivna, ma šta ja znam... On zna da sam ja zaljubljena u njega, al jučer me tak nešt puklo i morala sam započet tu temu...užas! Ma zapravo... ajd drago mi je... barem znam na čemu sam, a i stvarno je bio fer i iskreno mi je reko šta misli. Uglavnom, reko mi je da zasad ne bi htio bit sa mnom, ali da bi se to moglo promijenit, da sve ovisi... Pa to je normalno...sve se mijenja...i ne možemo znat šta će sutra bit... Složili smo se da je najbolje da zasad budemo prijatelji... Drago mi je da napokon znam na čemu sam, ali... ah, uvijek mora bit neki ali... Pogodilo me nešto što mi je reko... Ispričo mi je priču o svojoj nesretnoj ljubavi i na kraju je dodao:"Samo ti želim reć da ne vrijedi previše voljeti nekog." Nisam mislila da ću u životu tak nešto čut... Osjetila sam kako mi naviru suze, ali što je najgore, nisu potekle... Da su bar potekle i odnijele tu bol sa sobom, ali ne, zadržale su se i još jače pritisnule tu bol u meni...
No dobro, ajd... sad smo prijatelji i zahvalna sam na tome...i bit ću tu kad me zatreba kao prava prijateljica i pokazat ću mu da ga nikad ne bi povrijedila kao ona gadura s kojom je prije bio...i ne ću gubit nadu...jer ja vjerujem u ljubav!!