Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/slanibomboni

Marketing

ODA NEISANJANIM SNOVIMA

lupio je glavom o drvenu pregradu javnog wc-a. nije mu to bilo prvi put da je zaspao na tako javnom mjestu. nije mu to bilo ni prvi put da sere na tako javnom mjestu. san koji je usnuo ga je vrlo uznemirio. spolni čin s bratićem zna bit odličan. mokrih hlača izašao je među ljude.
bio je to mali dječarac velikih očiju i ogromne kose, tako tanak da se kroz njega vidjelo. toga dana sunce je bilo nepodnošljivo. imao je sreće što mu klempave uši rade hladovinu. znoj mu se cijedio niz noge. kad čitaš cosmo znaš da je dlake najbolje obrijat. znoj se bolje cijedi i osjećaj je dobar a i površina njegovih nogu ionako je bila zanemariva. hodao je dugim koracima, kosa mu je skakala i, kao uvijek, bio je zadubljen u svoje misli. znao je (mislio da zna) da ga netko promatra. i to mu je godilo. od malih nogu, još kratke kose, volio je biti u središtu pozornosti. ljubeći samoga sebe, zabije se u nešto vrlo mekano, napuhano. pomisli da je to šator?? pa ionako je u gradu kirvaj. ali spusti pogled i ugleda malenu djevojčicu zapanjujuće okruglosti. «a tko si ti?» «tko, ja?» «a ne! onaj friko šta se koprca u onim govnima tamo. sramota.» on okrene pogled i ugleda svog maloumnog tetka. a teta mu je lijepo rekla neka se kloni govana… no nije želio ništa reći. «ja sam kumu-ruku, ali prijatelji me zovu ruku.» «kakvo ti je to usrano ime??!» «kako se usuđuješ?!! deda mi je slovenac. takvo ime je u zambiji vrlo poželjno.» «hm.. čudan si ti..» « što to ustvari znači čudan? svi smo mi samo komadić slagalice u prolaznosti vremena. isplati li se razmišljati, zar ne treba samo živjeti? pogledaj onaj oblak. vidiš li ga?» «ne, krov šatora mi zaklanja pogled.» «onda si predoči oblak. vidiš li ga sad?» «…» «zaboravi… još jedna osoba koja ne razumije moju genijalnost…» okrene se i krene prema štandu s voćnim čajem da utopi svoju bezizlaznu tugu. «hej, ruku, stani! kamo ćeš?» «sanjati neisanjane snove…» «nemoj ići. ja sam mortadela. reci mi svoj san.» kumu-ruku kojeg prijatelji zovu ruku se okrene i veselim korakom krene prema mortadeli. kosa mu je skakala više nego obično – napokon netko obraća pažnju na snove. «pa, mortadela, moj san je oduvijek bio pričvrstit si krila od perja neke moćne ptičurine i skočit sa najviše, ubojite litice i preletjet kanjon.» «…pa ….to je vrlo…čudan san. ali nije nemoguć!» «pa već sam probo al sam zapeo o banderu i iščupo si lijevu nogu» podigne nogavicu i pokaže istrunuli drveni batrljak. kumu-ruku kojeg prijatelji zovu ruku i mortadela zajedno su provodili sve više vremena. on je njoj prenosio svu životnu mudrost koju je uspio skupit za svoga kratkog života, a ona je iskorištava svaku priliku da mu se uvuče u dupe (metaforički rečeno). tako je jednoga dana ona umjesto rukua odlučila ispuniti njegov san. na kirvajsko šatorsko krilo zalijepila je perje svih pernatih životinja na koje je naišla i koje su dale očupati, a zatim, u trenutku rastroja, poslala rukuu telegram u kojem govori gdje je i što namjerava. «ruku, ovo je za tebe! sanjam neisanjane snove!» vrisne mortadela i poskoči sa ubojite litice. padala je nezamislivom brzinom; letjela je poput okruglog metka dok se njeno salo deformiralo pod brzinom pada (v=korijen iz 2gh je jednako korijen iz 2x10x846m=130 m/s) te je nastajao sasvim novi, još neviđeni oblik. ruku je pogledom pratio njezin pad i zadivljeno uzdisao. pad je bio nepreživljim i mortadela je poginula. no ne od posljedica pada već ju je u letu upucao farmer koji je mislio da je to još samo jedna ptičurina koja napada i ždere njegovu stoku. njeno tijelo raskomadale su krvožedne kokoši.
iako su njeni komadi sakupljeni, ruku je nikada nije prežalio. osnovao je udrugu za zaštitu pernatih letećih životinja u koju su mnogi ljudi, i sami žrtve takvoga nasilja, davali dobrovoljne priloge, a i pokrenuo je pogon izrade tampona koji su se testirali na isključivo nepernatim životinjama. mortadelina žrtva nikada neće biti zaboravljena. ruku trenutno pregovara s gradskim ocima o podizanju počasnog spomenika mortadeli pred tvorničkim pogonom za preradu ptičjih ekstremiteta.

Nadam se da vas je ova istinita priča nečemu poučila:
*Nisu svi snovi mogući.
*Znoj se bolje cijedi niz obrijane noge.
*Kloni se krvožednih kokoški.
*NE SLIJEDI TUĐE SNOVE – ISPUNI VLASTITE.

rezanacnjamismokinfinopartyzubobeljmouthwashnaughtysmijehwavedead

Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 02.12.2007. u 22:30 sati.