Marketing
Čudni oblaci i ti
U potrazi za njenim imenom hodali smo i tiho se bojali lica s upitnikom koji dugo ostaju budni i strah prekrivali smjehom. Gledali smo u visoke prozore i dostavljali ponoćna pisma o zovu ulice. Zaboravio sam na jedan trenutak svijet i slušao kako pričamo gluposti koje ništa ne znače,a nama su puno značile barem tada i bio sam sretan...Zastao sam pogledati čudne oblake koji ostaju nezapaženi u noćima poput te kada svi glavu prema tlu povijaju a nitko se ne sjeti provjeriti da li grad mirno spava...Rekao sam da moram otići a nisam htio, mogao sam hodati s tobom do novog jutra iako je već bio novi dan. Pa sam trčao u slobodi i pokušao sustići jureće automobile i prolazio kroz crveno na pješačkom prijelazu još uvijek trčeći i zadihan sjedio na zidu i pokušao se prisjetiti mirisa tvoje kose...Sada kažem da volim naše prijateljstvo...Pa sam sanjao da sjedimo na visokim stablima i jedemo trešnje ili možda pokraj mora gazimo po vlažnom pijesku.Zapravo nije važno samo da smo prijatelji...
Post je objavljen 02.12.2007. u 21:59 sati.