Uočavanje očitog
U klici buja već smrt i
početak uvijek je početak kraja.
Ima nešto konzistentno dualističko u
ljudskoj naravi što
nagoni čovjeka da se grčevito bori za vlastiti život i
da ga istovremeno uništava,
Da se ćuti najživljim
kada akcelerira svoj raspad,
kada kalja ono što je čisto,
kada satire ono što voli.
Bez antiteze, nepoznato mu je do i jedno iskustvo.
Čovjek apsolutno
ne podnosi apsolut.
***
Evolucijski, prosvjetiteljstvo je uranilo stoljećima.
***
Gledam cigaretu u pepeljari i volim je.
Volio sam je kada sam je uzeo,
kad sam je prvi put pritisnuo o usne,
i svaki drugi,
Volio sam njezin okus,
Volio sam udisati iz nje,
Volim je i sad dok je gasim.
***
Nešto će nas jednoga dana doći glave.
Najvjerojatnije, bit će to smrt.
Post je objavljen 02.12.2007. u 17:59 sati.