Marketing
Sail Away
Čisto nekakav prazan osjećaj... Febra, umor i začepljen nos u kombinaciji sa sivim nebom i vlažnim zrakom ubijaju inspiraciju. Monotonija reže volju za bilo što konstruktivno. Paranoidni strahovi pritišću osmijehe na zemlju.
Ubija me u pojam sve skupa. Pojam ničega.
Pa se onda tražim u podsvjesnim tragovima neprestano. Pokušavam odlebditi u onaj osjećaj duha promatrača boja... Kao poslije ljetne kiše kad mirišu iglice borova i nema naznaka granica snova... Kao vruća čokolada ili čaj i osjećaj mekanog zimskog ugođaja u crvenim i zlatnim kuglicama...
Imam opsesiju bojama. Iako sam sama uglavnom crna.
U biti je jednostavno.
Ja pamtim osjećaje, vlastite reakcije na pojedine točkice kroz vrijeme. I svaki takav osjećaj, svaka takva reakcija koja je dovoljno impresivna da je zapamtim ostavlja trag u sjećanju koje se manifestira u spletu boja u mislima. I uvijek kad se u mislima vratim u neko vrijeme, boje ožive i donesu u svijest sve ideje, slike, zvukove i mirise koje su zapletene u njih.
...
Treba mi opet ono nešto.
Post je objavljen 02.12.2007. u 15:44 sati.