Marketing
jingle-bells
Uskoro počinje Božićna groznica!
Meni je to, zapravo, najdraže doba godine! Sve nekako lijepo miriše (iako je vani hladno). Miriše na čistoću srca, na ljubav i na mir. Na kolače, na puricu, na poklone.
Moj najdraži poklon ove godine će biti što ću više vremena provesti s mamom i tatom. Ne znam da li je to nekome smiješno, ali ja kao dijete rastavljenih roditelja jako volim te rijetke trenutke zajedništva 
.
Već smo mama i ja napravile plan - idemo malo do rodbine u Novsku, pa ćemo raditi ono što cure najviše vole - ići kod frizera, pa na ručak, malo u shopping. Koja večerica vani, popiti kuhano vino ili čaj s drvenog štanda u centru grada.
Kao malu, mama me je svuda "vukla" sa sobom. Uvijek sam to voljela. Bila sam mala maskota tog njihovog društva i mamu sam i tada uvijek smatrala više kao prijateljicu...bilo mi je npr. jako smiješno kad bi mi mama rekla "Istući ću te!". Sjećam se kako sam se suzdržavala da ne puknem od smijeha, jer i sama pomisao...mislim...na kraju ja ne bih to uspjela zadržati u sebi i obje bi se to tome jako smijale....
Tati mi je rođendan dan nakon Božića....pa je i to još jedno slavlje više 
.
Za Novu se vraćam u Rijeku. Ne znam gdje ju slavim - iako me već svi pitaju gdje ću, s kim ću, ostajem li u Hrv ili idem nekam van zemlje. Ma ljudi moji - ne znam! Naime, dan prije Nove ili na tu noć mene valjda svi živi koje znam zovu i pitaju kamo idem i imam li kakav tulum u rukavu.... A nemam. Ove godine, ja čekam da se mene nekamo zove 
.
Post je objavljen 02.12.2007. u 14:37 sati.