Jučer sam se osjećala kao bolest. Neko vrijeme mi je trebalo da nađem pravu riječ koja bi opisala moj osjećaj; uspjela sam je verbalizirati u trenutku kad sam osjetila snažnu fizičku mučninu, koja je možebitno povezana sa Sartreovom egzistencijalističkom ("Ne bih znala, knjigu nisam čitala," skrušeno je priznala). Osjećala sam se dakle poput neke beskarakterne i krajnje iritantne virusne upale, koja zapravo ništa nikome ne znači u životu, ali je neizmjerno naporna i sveprisutna u svojoj iritantnosti. Simptomi su svrbež, peckanje, osip i tome slično. Ako vam dijagnosticiraju mene, najebali ste, gadno vam se piše.
Kad smo već kod pisanja, nisam se obraćala pisanom mediju čisto zbog toga što pisanje uobličava misli i istine s kojima se nisam baš spremna suočiti. Ipak, ovih dana sam donijela neke odluke i zaključke o nekim manje bitnim stvarima, pa sam si sva super i kul i baš mi se sad piše o tome kako sam si super i kul (i još sam si fensi, isto).
Dakle, cijela spika sa mojim zauzetim frajerom koji me uporno bari je kulminirala gadno. Eksplicitno smo si rekli da se trebamo poševiti i praktički smo sve isplanirali i detaljno smo razglabali o tome kako, što, gdje i u koliko poza. Onda je meni napokon sinulo da je moralna (ili možda amoralna) implikacija svega toga apsolutno neprihvatljiva, i da bez obzira koliko nešto želim, ne mogu to napraviti ako uključuje ranjavanje nedužne osobe. I tako. Malo kasno sam se sjetila. Odbijala sam očite činjenice; opravdavala sam svoje odluke raznoraznim mentalnim proseravanjima, dok napokon nisam racionalno sagledala sve. Racionalno sagledavši sve, shvatila sam dvije stvari. Prva stvar koju sam shvatila, racionalno sagledavši sve, bila je ta da ne bih mogla živjeti sa sobom nakon što bih spavala s njim, ili na bilo koji drugi način "konzumirala" to, štogod to bilo. Druga stvar koju sam shvatila, racionalno sagledavši sve, bila je ta da je frajer nevjerojatan kreten i možebitno đudre najniže vrste, ako je usred dugogodišnje veze, spreman zastraniti gadno sa mnom i još mi reći "no strings attached, right?"
Nisam ja od njega očekivala da spuca curu, dapače, sama pomisao na to me užasavala, jer su mogućnosti koji bi proizašle iz tog čisti horor. Samo mi je trebalo neko vrijeme da si priznam da je frajer možda kreten ako je u vezi s nekim, a uporno me bari godinu dana i spreman me poševiti - no strings attached, of course; friends with benefits i slična sranja. Mislim, friends with benefits je čisto ok, ali ne kad taj friend ima curu, i kad su u sve skupa uključene i neke emocionalne potrebe.
Koji sam ja jebeni idiot!
I gdje mi je prokleto samopoštovanje? Koji je meni vrag? Kad sam odlučila ići linijom manjeg otpora i spremno prihvatiti ponuđene mrvice s kojima znam da se nikada neću zadovoljiti? Ako postoji nešto što želim zadržati u svom odnosu sa ljudima koji me okružuju, onda je to njihovo poštovanje. I onda se ja naivno pitam zašto me Vlado (možda se jednom upustim u priču o njemu) ne poštuje i zašto me tretira kao da sam mekušac. Glupača.
Post je objavljen 02.12.2007. u 20:00 sati.