...taman sam mislila da je dan napokon gotov, a onda se sjetih...BLOG!!!!
Udavila sam ljude najavama, pa red je da kažem kako je bilo.
U životu nisam imala takvu tremu. Nakon petnaest godina (netko me natjerao sinoć da izračunam) ponovo glumica.
Ne mogu reći da sam glumila, uopće nisam upravljala sobom, sreća da smo imali dovoljno proba pa sam radila sve po navici.
Kazalište preeeepuno. Tko je odgovoran za to ne znam, ali stara kazališna dvorana je bila popunjena do zadnjeg mjesta.
Hvala svima koji su došli...
Nisam danas baš sposobna sve lijepo opisati, još uvijek mi utisci samo izbijaju iz neke magle.
Znam da je brzo završilo, da smo u čudu gledali publiku kad smo išli na poklon, znam da me barba Mate zagrlio na najdivniji mogući način nakon predstave (hvala!, hvala!, hvala!), da mi je mala Marija donjela ružu (kao iskusna glumica, glumici), i da je mama je plakala (moja majčica), da mi je čestitalo 1000 ljudi (a ja sam zapamtila one koji nisu ?????) i da kad sam došla kući opet se javila ona poznata praznina zbog koje sam jednom davno odustala od tog posla.
Čekam slike da vam ih pokažem i čekam da me prođe zbrka u glavi pa da napišem sve što se dogodilo...
Telefon mi danas zvoni cijeli dan, nisam stigla ni kuhati ni prati ni peglati, ali ko ga šljivi...ima u bloga dana... na kraju sam smišljeno ostavila mob kući i izašla s mužem i djecom na kavu...
Ako me pitate jesam li zadovoljna...kako vrijeme odmiče sve više jesam, repriza je već 10-tog, znam da će biti bolje.
...i da, već imamo poziv za gostovanje... (u blizini, ali počelo, je počelo!)
Post je objavljen 01.12.2007. u 21:48 sati.