Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kikaandnoname

Marketing

11.poglavlje

-Samo mi se učinila-pomislio sam-pričinja mi se jer ju još volim
-Nataša oprosti moram ići-rekoh joj i tada sam ju pustio
Potrčao sam prema limuzini i rekao da me voze u Mali Lošinj.
Došli smo u 22:20h i odmah sam utrčao u sobu te se bacio na jastuk.Tako sam ležao 15minuta.Vladala je tišina,a um mi je bio prazan.Bojana,Nataša,koju volim…Ne mogu to više podnijeti.Zašto me mučite?Ipak znam da volim Bojanu,moju Becy,a Nata,ona je samo njezina zamjena.Što da radim.Ne mogu to podnijeti više.
Izašao sam van na balkon i pogledao u nebo.Bilo je tamnoplavo sa prekrasnim zvijezdama.Sjeo sam na hladan pod i uzeo cigaru.Jedan ,dvije,treća………..svega mi je dosta.
-Marko jesi tu-čuo sam muški glas
-Da na balkonu-rekoh hladno.Brzo sam bacio cigare i ostao u sjedećem položaju.
-Lejla želi da te pozz…-nije stigao da završi jer me ugledao u onakvom stanju.Nije znao jesam li pijan,drogiran ili nešto treće…..No ja samo patim-zbog nje i nje.
-Marko jesi napisao pjesmu.-ušao je i Branko,a uskoro su došli svi dečki,no svi su zaćutali kad su me vidjeli.
-Nije mi ništa,dobro sam.Samo mislim da sam vidio Becy,a tako mi je lijepo bilo uz Natašu.-i dalje sam bio hladan i sjedio sam u tom položaju.
-Ma šta on bunca,jel nije spavao-upita Gaga ne shvaćajući ništa
-Ajde molim vas ostavite ga-reče odjednom Lejla.-ja ću popričati snjim
-Amore jesi sigurna-upita je Danijel.Bila je u svijelo plavoj spavaćici i spuštene kose.Mahnula je rukom i oni su otišli.Prišla je i sjela pored mene.Pustila me da se izluftam 5minuta i onda počela pričati.
-Reci mi što je bilo-upitala me gledajući me tim bademastim očima
Mislim da sam vidio Bojanu-počeo sa-ona je moja frendica i srednje u koju sam zaljubljen od prvog razreda.Tako je lijepa i ima smisla za muziku što je meni najvažnije.Bili samo uvijek zajedno.Mogu napisati knjigu o našim dogodovštinama.Jednom je došla kod mene, priznao sam joj da ju volim,i ona je meni rekla da me voli,ali je otišla kasnije…
-Ma oboje se volimo ali ne možemo biti sretni.Zašto.-rekoh joj gaseći cigaru.
-Marko,ti možda voliš Bojanu,ali te je povrijedila pa si probao nać utjehu u Nataši jer si vidio da te obožava.Dobro promisli šta ćeš da ne bi nekog povrijedio.Nisu to zaslužile.-rekla je,uzela me za ruku i odvela u sobu.Dečki su svi do jednog stajali u sredini i samo gledali. Naravno, kad nisu ništa znali.Samo Danijel.Izgledao je izbezumljeno.Soba je sva smrdila od mene i mojih cigara,a izgleda da sam i Lejli uprljao haljinu.
-Dečki,nemojte ništa pitati.Sad je malo u depri, utra ćete razgovarati.Sad se pobrinite da se istušira i da legne.I dobro zatvorite balkonska vrata,da nebi nešto učinio.
-Dobro ljubavi, napravit ćemo to.-brzo je rekao Daki jer su svi izgledali ko da će svaki tren nešto reći.
-Vidimo se sutra,Marko odmori se-rekla je Lejla i otišla.
Perić je odma počeo:»Marko nisi li ti bio kod tetke?Kako to izgledaš?Odmah da si rekao.»
-Ajde Periću bavi se svojim poslom.Vidiš da se nešto desilo i da ne želi da razgovara o tome-ubacio se i Bojan.
-Laku noć,dečki.Ne brinite se, bit ću sutra na probi.-rekao sam bacio cigaru i otišao u krevet.Cijelu noć sam se prevrtao.Sanjao sam Natašu i Bojanu.Prvo sa sa Natašom plesao na trgu, onda se sa Bojanom kupao u Dunavu.Onda su se tukle.Probudio sam se u osam. Danijel je bio samnom u sobi i još je spavao. Otišao sam i sjeo na balkon da rasčistim misli.Oduvjek sam znao da volim samo Bojanu, nikoga drugog,ali me je izjedalo to znajući da bih mogao povrijediti Natašu kao što je mene Bojana kada je otišla u Beograd ne javljajući se.
-Budan si-Danijel me vratio u stvarnost
-Da i samo tu sjedim-rekoh mu kad sam vidio njegov pogled koji je govorio da se ne bacam sa balkona
-Šta se sinoć desilo.-upita me
-Da Marko,reci nam pa mi smo ti prijatelji.Došli su i ostali dečki.Htijeli su znati šta se događa,ali u dobrim namjerama.Rekao sam im sve.Od početka do kraja.
-Sada ne znam kako da nađem Bojanu i sve s njom rasčistim.-rekoh
-Marko nikad nam ništa nisi rekao.-rekao je Gaga
-Oprostite mi svi.Nisam vas htio zamarati svojim stvarima.-rekoh im
-Ma nema veze.Pomoćemo ti-reče Branko
-Da,Bojana je bila tu i rekla je da će doć sutra na probu
-Ok onda ćemo sutra to riješit.-rekao sam tiho
Oko pola 11 stigla je Lejla.
-Onda,Marko jesi se smirio.-rekla je i poljubila me u obraz
-Da hvala puno.-rekao sam i krenuli smo na doručak.


Sorry za greške.Neda mi se ispravljat

Post je objavljen 01.12.2007. u 17:22 sati.