Marketing
Glazbeni svemir Maksima Mrvice
Jednoga dana na poslu...
Ulazim i istog trenutka ugledam na stolu veliki plakat s likom Maksima Mrvice. Neki koji znaju da često slušam Maksimov CD – već spremno upozoravaju da je to najava koncerata koje održava u hrvatskim gradovima. Poznato je da se najbolje stvari dogode spontano. Samo smo pogledali popis datuma i gradova u kojima gostuje i zaključili koji je najbliži.
Ostalo je izgledalo ovako:
Kazalište je bilo puno... Tako je počela priča u kojoj u jednom trenutku postaju sasvim nevažni podaci o vremenu, mjestu, prostoru... i svim ostalim dimenzijama.
Prigušena svjetla. Na pozornici samo glasovir. Dolazi pijanist i dvoranu ispuni zvuk; ključ koji otvara samo jedna vrata - ona iza kojih sve ostalo nestaje. Svijet u koji svatko ulazi sam. Ničeg više nema. Nijedna misao ne remeti sklad. Svaki djelić prostora, svaki pokret, svaki tračak svjetlosti, čak i zrak – sve je samo glazba.
Dišem tiho i polako. Osluškujem svaki ton. Vidim samo glasovir i pognut lik pijanista. No on više ne svira sam. To su dva lika. Glasovir i on. Gledam ih... Nešto mu šapuće. Zatim ga pažljivo dodiruje. Onda ga izaziva. Osluškuje. Umiruje. Ponovno ga grli snažnim stiskom ruku. Svojim dugim prstima dodiruje svaku njegovu tipku. Svaka priča jednu priču. Pleše s njim, zaustavlja se, utišava ga, uspavljuje i iznova budi.
A glasovir? On viče. Jeca. Grmi. Tiho govori. Šapuće. Mrmori. Eksplodira. Ljuti se. Smije se. Razigran je. Uplašen. Smiren. Prepušta se spretnim rukama. Tek s vremena na vrijeme utihne, kao da sluša vlastitu jeku dok dvoranom još putuje zvuk.
Neopisivo je iskustvo doživjeti taj novi svijet, rapsodiju, dan gnjeva, passionatu, toccatu, nocturno, baladu, planinu, rijeku...
Glazbu i jeku. Čitav jedan svijet. I ne samo svijet. To je jedan cijeli novi svemir. Glazbeni svemir Maksima Mrvice.
A onaj moj CD, to je samo jedan mali planet. Koncert je pak – veliki prasak.
Dodajem ovo uz post - pogledajte i osluhnite...
Post je objavljen 02.12.2007. u 09:30 sati.