Svoja tijela smo posjeli na stolice te sa velikom znatiželjom očekivali to lice.Stajao sam nepomično dok je prilazio podiju onaj koji je spasio jedan skoro ugasli život.Ležerno odjeven muškarac s urezanim crtama na licu ispustio je glas.Masa koja se našla pred njim obasipala ga je pitanjima o njegovoj hrabrosti,na što on samo odgovori: "hrabrost leži u nama,samo je pitanje kada smo je spremni probuditi.Suze koje sam ispustio dok sam gledao u nepomično tijelo djeteta,suze su koje ću pamtiti vječno.Možda sam mu dao priliku da živi,no nisam mu spasio život." Zbunjeni pitaši mijenjali su svoju uvrelu crvenu boju u blijedio,ne shvaćajuć njegove riječi.Primjetivši to,dodao je:" Dao sam mu priliku,sada je na njemu da tu priliku iskoristi."Udarali su rukom o ruku zaljubljenici u heroje,glasno su vikali njegovo ime.Danas je taj heroj otišao u viječnost i samo je jedna ruža na njegovome kamenu.
Post je objavljen 01.12.2007. u 16:17 sati.