
Cestama širokim uskim
stazama bez ruža
kročim-
ponekad cesta
dugo zavija
ponekad staza
podamnom savija
dočim
pjevam i plačem u isti mah
i nije me zato što klatim
ni sramota
niti briga
niti strah
tako se
bodrim...
ispod tereta ugibaju
najbolja pleća
naroda
a oni suosjećaju
uz pucketanje kamina
zbog čaše dobrog vina
sa tragom karmina...
Dok rumene se obrazi
dobro udanih majki
tako finih manira
i onih manje finih...
i život je tako lijepa stvar
kada planiraš kupovanja
kada planiraš putovanja
i više se ne sjećaš
čije vino prolijevaš
dok snažno zijevaš
dok nešto novo
izvoljevaš...
Post je objavljen 01.12.2007. u 15:56 sati.