ZAŠTO NIKADA NIŠTA NE MOŽE BITI ONAKO KAKO SE NADAM? ZAŠTO MI DRUGI UVIJEK POKVARE SVE ŠTO MI JE VAŽNO U ŽIVOTU?!!! ZAŠTO??
I ZAŠTO SU TI DRUGI SVI ONI KOJI MI NEŠTO ZNAČE, SVI ONI KOJIMA SAM VJEROVALA I ONI KOJI ME NAVODNO ''VOLE I KOJIMA JE STALO''...
KAKO NETKO MOŽE UČI U MOJ ŽIVOT KAO PRIJATELJ, A IZIČI KAO NEZNANAC? KAKO NETKO MOŽE IMATI TOLIKO HLADNO SRCE I POVRIJEDITI OSOBU KOJA JOJ JE VJEROVALA... UVIJEK SAM ONIMA KOJI SU ME POVRIJEDILI PRUŽALA NOVU PRILIKU, MISLEĆI DA NISU SVI ISTI, ALI TO MI SE ODBILO OD GLAVU... NEMOŽEŠ SVIMA VJEROVATI... NA GREŠKAMA SE TREBA UČITI... ALI JA NA TIM GREŠKAMA NE NAUČIM.. I OPET ĆE SE POJAVITI NEZNANAC KOJEG ĆU UPOZNATI I ZAVOLJETI I POVRIJEDIT ĆE ME,... KAKO NETKO MOŽE BITI TOLIKO HLADAN I PROVODITI SAMNOM DANE I PRAVITI SE KAKO JE SVE OK, A ZNA DA MI JE ZABIO NOŽ U LEĐA... I ZNA DA ME JE POVRIJEDIO... KAKO? ČUDNO JE KAKO JE JAKO MALO POTREBNO DA BUDEM SRETNA... A JOŠ ČUDNIJE KAKO MI BAŠ TO MALO UVIJEK NETKO ODUZME...
Post je objavljen 01.12.2007. u 13:26 sati.