Ako se ponovo sretnemo nakon mnogo godina u ovome ludome svijetu, obecaj mi nesto. Obecaj mi da ces biti kao sada... Obecaj mi da ces biti ona stara. Puna energije u sebi, puna zelje za zivotom. Obecaj mi da ces biti komicarka kao i uvijek. Da ce ti se oci sjajiti onim posebnim sjajem ...
U parku ce se igrati nova djeca. Klupe ce biti popravljene. Ruze ce biti iste, bas kao i prije...Sjajit ce se istim sjajem i bit ce motiv za radjanje novih prijateljstva, kao nase.
Sjest cemo na nasu klupicu. Reci ces mi:"Zdravo, prijateljice. "
Ja cu ti odgovoriti isto..
Vlaznim ocima gledat cemo proslo vrijeme. Gledat cemo jedna u drugoj sve one bezvezne svađe,prepirke, sve ono sto nam nikad nije trebalo. Sutanjem cemo se izvinjavati za sitnice. Svakim treptajem trazit cemo nakon svega ono skriveno u nama. Sto ni vrijeme cak nece izbrisati. Ono nesto sto tesko blijedi. Onaj pecat....Prijateljstvo..
Ti ces poceti pricati. Onim slatkim specificnim glasom, kojeg ja jako volim, zapocet ces pricu o svom zivotu.
Pricat ces o svim svojim uspjesima, ali i o padovima. O neizmjernoj sreci. . Ali i o lopovu tuzi. . O grohotnom smijanju, ali i o skrivenim suzama. Reci ces mi da si ipak uspjela iako nisi vjerovala da hoces. Da vjerujes u ljepotu zivota.
A onda malo tise reci ces mi kako si mislila na mene. Kako je bilo preteško sjećati se na one dane, i znati da su prošlost...
A jaću ti reći: najdraža moja... mislila sam na tebe u svakom trenutku svoga života. Mislila sam na sve što smo zajedno prošle.. na sve uspone i padove,i tada sam shavtila da si ti jedinstvena i posebna... i da si baš zbog toga postala i ostala najvažnija osoba u mom životu... i zato sam te tražila... jednom sam pogriješila...kada sam te pustila iz svoga života....ali sada smo tu jedna pored druge... i niti jedna sila ovoga svijeta nas neće moći rastaviti...
Post je objavljen 01.12.2007. u 13:21 sati.