Moram malo ubrzati. I promijeniti namjeru. Tu ih je već četvero. Bolnički konj Pero koji je, zahvaljujući dobroti pametnog zuba, posuđen od istog. Potom Trol, te pasica Lara i S. P. Ukupno četvero. To podsjeća na Čarobnjaka iz Oz-a. Istina tamo se događaji odvijaju nahvao takoreći u mašti, a ovdje je stvar na zbilj, takoreći u stvarnosti. Pišem, pišem, a papir ili pisaća mašina ili ekren računala sve prima. Što je zbiljnost, a što mašta, a što krađa?
Tko će ga znati? To je sve dio naših malih života.
Pametni zubu tebi je već jasno da ovo sve ne može ići na pozornicu, pa makar se radilo o HNK-a. Previše je tu nepredvidljivosti od lica i osobenosti do okoliša. Tzv krajolika jer će četvorka, a možda i više njih putovati cestom dugom godinu dana, iako je sad autoput, ali stvar je protesta a ne brzine dolaska. Putovat će onoliko dugo koliko su pisica i njena partnerica putovale do kakvog takvog riješenja koje se nakon godinu dana nazire, ali još nije kraj.
A sve se mislim da ukljućim i Anchi, i to je život. Čini mi se prodorna i sposobna se progurati kroz sva vrata. Iako možda je to samo na ekranu računala, a u zbilji je ranjiva i ranjena. Puna ožiljaka tzv cicatrixa, naučno rečeno.
Čuj, ako ti se priča svidi možeš se ukljućiti i ti. Bit će mi drago. Sa svim svojim životinjicama sitnog i krupnog zuba. Što veča družba to više zabave i neobičnih zgoda.
Recimo Pero, bolnički konj. Blijede boje dlake kao svi bljedunjavi liječnici koji ne vide ni sunca ni mjeseca i nikad čovjeku ne gledaju u oči kad prolaziš bolničkim hodnikom pokraj njih. Jedan prijatelj, likar, objasnio mi je zašto gleda u pod. –Zato, kaže, -što me inače svi hvataju i pitaju gdje će, kuda će i tumaće što ih boli.
To sve objašnjava. I Pero je stekao istu naviku. Spuštene glave gleda u pod. Posve ga razumijem. Mogu zamisliti sva ona silna pitanja koja su mu postavljali, a on još i nema pravu izobrazbu.
Ali dosta je uvoda. Družina se sprema na put. Vrata prema dvorištu su otvorena i glava Pere, bolničkog konja je unutar prostorije.
S. P. ga pogleda i kaže: Uđi, uđi Pero. Možeš ući. Vrata su dovoljno visoka.
Pero: Rz, rz, rz.
S. P.: Nije važno. Ne brini. Samo ti uđi. Pogledaj tragove Moli, a tek Trolove.
Trol: Toliko se trudim. Nije pravedno.
S.P.: A što je pravedno?
Trol: Ti si u poslijednje vrijeme previše ogorčena i nepovjerljiva. Ljuta na samu sebe.
S. P.: Vrlo dobro znaš i zašto. Izdala sam onog mog jadnog oca.
Trol: Nisam poštovanog oca poznavao, ali ono što si mi o njemu govorila…bio je dobar čovjek.
Pero, bolnički konj: Rz, rz, rz, rz……-bezbroj puta, uz razne intonacije tog dvoglasa, rz.
S.P., Trol, i Moli ga pozorno slušaju.
Na vrata ulazi, bez kucanja i zvonjave Anchi, i to je život.
Anchi: Upadam nepozvana. Došla sam samo reći da je bolnički konj Pero u pravu. U HDZ-eu, čiji sam .ebeni član od samih početaka, je više bivših članova komunističke partije, nego ti Stara P… možeš i sanjati.
I kakve su to gluposti. Idemo, pokret.
S. P. :Ipak… dužna sam objašnjenje Trolu, Peri, i mojoj Moli, a i samoj sebi.
Anchi: Kakvo .ebeno objašnjenje. Vrijeme juri. Oni će se gore po tim .ebenim dužnostima i prostorijama zabarikadirat i .určit. Što im fali?
P. S.: Ali…..
Anchi: Nema tu ali. Glasala si za SDP, pa što. Pratim ja tebe. Stara si ti lisica nisi baš .izda kako nam hoćeš reći. Sve si ti dobro izračunala. Hoćeš promjene da se to .ebeno društvo koje se razbaškarilo na svaki način; bogate se, bahate, ako nisi s njima onda si protiv njih. Nema posla bez bitte zahlen, samo money, money, što više još, još nekome u đep. To je društvo bahato preko svake mjere. Ali neka ne misle da ću vratiti člansku knjižicu. Organizirat ću se ja i sve ih razbucati. Neće to tako lako proći.
S.P.; Anchi, drago mi je da si tu. Ulijevaš svježu krv u moje stare kosti, ali nije lako u mojim godinama priznati da sam živjela u zabludi. Moj je svijet bio crno-bijeli svijet. Znalo se što je dobro, a što zlo. Bilo je jednostavno.
Anchi: Slijedite .ebenu bijelu crtu, svijetlila ti je reklama svako jutro kad si se probudila. Ajde, dosta .ebenog sranja. Pinklec na leđa i na put. Vrijeme nam bježi, a kako si odlučila ići pješke putovanje će potrajati duže nego moje do Peči.
Post. S.,
Svatko tko se ovoj družini želi pridružiti; osobno, rječju, idejom dobro je došao. Neka i ovaj naš virtualni svijet da prilog pokušaju da se neke vrijednosti sačuvaju.
Odmak je otvorena prema svima. Njen je svijet utopija u kojoj će mirno živjeti svi narodi i narodnosti, miroljubivi prijedlozi, vjere, nevjere, dalmatinski kamen i slavonska nizina, ali i kajkavci sa bijelim Zagrebom gradom, boje, oblici, visine i nizine, životinjski i biljni svijet, planine, rijeke i more naše sinje…
Post je objavljen 01.12.2007. u 07:57 sati.