Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gryffinodrwitch

Marketing

He can't be a man 'couse he doesn't smoke the same cigarets like me

Bacila sam još jedan pogled na svoju siluetu u zrcalu, prije nego što sam se užurbano klepećući martama spustila niz stepenice.
"Ajde, Norah, sigurno super izgledaš... jel se možeš malo požurit, mislim da ćemo zakasniti?" Alan je pričao, više sam sa sobom nego sa mnom.
Otvorila sam vrata sišla u društvenu. Dok sam hodala prema njemu, zapela sam za tepih i skoro pala. Samo mi je još to trebalo da večer bude savršena, pomislila sam.
"Evo me, što si tako nestrpljiv?" upitala sam popravljajući nabore na haljini.
"Pa ne želiš valjda da ljudi o nama pričaju kojekakve stvari zašto smo zakasnili?" vragolasto se nasmiješio.
Lupivši ga rukom po ramenu, pogled sam zaustavila na satu i shvatila da već debelo kasnimo. Trkom smo požurili do Velike dvorane, prolazeći kroz potpuno prazne hodnike. Odškrinula sam vrata najtiše što sam mogla i ušla. Alan me slijedio. Nadali smo se da smo ušli nezamijećeni, no našu je nadu ubila grupica Slytherina koja nas je pozdravila svojim upečatljivim cerekom i značajnim pogledima. Ali to me nije nimalo uznemirilo, barem dok u toj grupici nisam opazila Ozrena. Za razliku od drugih, on se nije kreveljio. Dopustila sam si mali smiješak u kutu usana. Izgledao je tako savršeno.
Ubrzanim korakom krenuli smo prema našim uobičajenim mjestima. Cijela ekipa je već bila tamo, pa smo se jedva nekako ugurali između Dore i Evelyn.
"Ej." prošaputala sam pozdrav, jer je Dumbledore upravo počinjao govor. Nisam se mogla usredotočiti na riječi, samo sam se divila ljepoti Velike dvorane. Šišmiši su letjeli visoko, blizu začaranog stropa. Na sigurnoj udaljenosti, primjetila sam vrteći pramen kose oko prsta. Bili su stvarni...bili su živi. Pomalo sablasni, ipak. Dvoranu su osvjetljavale svijeće koje su lebdjele nekoliko metara iznad naših glava, ali to je bila pojava na koju sam se već toliko navikla da me se uopće nije dojmila.
Ali jelo... ne znam čega te večeri nije bilo na stolu. Sve je izgledalo tako primamljivo... i ne samo izgledalo, topilo se u ustima.
Ipak, nisam si mogla pomoći da se cijele večeri ne okrećem i ne bacam pogled prema najprimamljivijoj stvari u dvorani, koja se nalazila za slytherinskim stolom. Ponašam se kao neka mala glupačica, jedna od onih kojima se običavam smijati. Nečiji grubi udarac laktom u rebra prekinuo me u razmišljanju.
"Dorice, zar stvarno nije postojao nježniji način?" sarkastično sam dobacila.
"Ne, mislim da nije. Budući da stalno blejiš u ono tamo." pokazala je prstom u Ozrena.
"Zar te mama nije učila da se ne pokazuje prstom u javnosti?" nacerila sam se.
"Ha-ha. Daj stvarno, zar te zanima taj kreten? Mislim, bleiš u skupinu smrdljivih slytherinskih govana kao da su bogovi." prokomentirala je. Potražila sam Ozrena pogledom, ali ni njega ni njegovih prijatelja nije bilo.
"Pa ne znam ja dal me zanima, možda bi ti i znala odgovor da sa mnom provodiš neko vrijeme, umjesto da stalno visiš u ravenclawskim spavaonicama sa skupinom amaterskih pedera..." ogorčeno sam odgovorila.
"Nisu ni amateri ni pederi, osim ako si ti muško. Sama si si kriva što više ne možeš ići sa mnom." rekla je uzimajući desert.
"Joj daj odjebi s tim, molim te. Boli me kurac, gotovo je." namrštila sam se i okrenula prema Evelyn. Razmislila sam par trenutaka, a onda upitala:
"Jel postoji način da me odvedeš na haloween party u slytherinsku društvenu prostoriju?"
"Za sve postoji način." odgovorila je uzvraćajući smiješkom.
Desetak minuta kasnije hodale smo mračnim hodnicima. Još se uvijek mogla čuti verva učeničkih glasova koja je dopirala iz smijera Velike dvorane.
"Sad, probaj zapamtiti put, jer te neću moći stalno voditi...a imam razloga vjerovati da ćeš tu prostoriju od danas malo češće posjećivati." zahihotala je.
Kada smo došli na kameno stubište i počeli se spuštati prema tamnici, polako su me probadali trnci. Tamo ne poznam nikoga, većina ljudi su mi neprijatelji. Glavom mi je prošla slika crnokose djevojke. Naravno, Simbellmyne. Kako sam mogla zaboraviti taj sićušni detaljčić? Da, ova večer će se definitivno pretvoriti u katastrofu. Što smo se više približavale imala sam osjećaj da čujem samo svoje srce kako užurbano lupa, a ne tupe udarce marta koji odjekuju stubištem.
"Evo, jesi spremna?" rekla je kad smo zastali ispred slytherinskog ulaza u društvenu.
"Nadam se da jesam." uzvratila sam s određenim uzdahom, koji nije zvučao previše oduševljeno.
Uskoro sam se našla u lijepo uređenoj prostoriji. Bilo je mračno, zasjenjene zelene svijetiljke osvjetljavale su prostoriju niskog stropa. Naviknuta na visoki strop gryffindorske kule osijećala sam se pomalo klaustrofobično. Sav namještaj bio je od tamnog drveta, presvučen zelenim satenom sa srebrnkastim detaljima. Bilo je toliko ljudi, da nisam znala gdje da krenem. Glazba je treštala i zaglušivala me. Evelyn je zgrabila moju ruku i odvela do kuta prostorije. Tamo se nalazila skupina raspjevanih i poprilično pijanih dečki. Nije mi trebalo dugo da među njima primijetim Ozrena, koji se, naprotiv, činio sasvim trijeznim. Dok sam ga ja promatrala, ispred mene je stao jedan visoki dečko, koji je poprilično zaudarao na plamenviski.
"Ej mačko. Ja sam Zabini." rekao je i unio mi se u lice, tako da sam sad morala prepoznati njegovo lice, čak i u mraku. Iako sam ga smatrala poprilično zgodnim, stajao je malo preblizu. Odmaknula sam se korak unazad. Nisam došla ovdje zbog njega.
"Zabini, kontroliraj se. Čisto sumnjam da cura želi da je siluješ." dobacio je Ozren. Ja sam ga samo zahvalno pogledala, dok se Evelyn cerila ko luda.
"Ozzy-Norah Alicia, Norah-Ozren." upoznala nas je.
"Drago mi je." uputila sam mu nešto što je trebao biti zasljepljujući osmijeh. Pogledao me sa sličnim smiješkom, a ja sam mu uzvraćala kolikogod sam mogla. U toj komunikaciji bez riječi, koja je trajala neobično dugo, prekinuo nas je za moj ukus malo previsok glas koji je dozivao: "Ozzy, Ozzy!!!" Okrenula sam se da vidim tko dolazi. Raspoloženje mi se naglo pokvarilo.
"Trebamo te da sviraš." mirno ga je obavijestila. On je slegnuo ramenima, dobacio mi žao-mi-je pogled na odlasku i nestao.
"Simbellmyne." pozdravila sam.
"Norah." odvratila je ne prikrivajući posprdni smiješak. Obuzdala sam se da joj ne uputim jedan od onih pogleda koji ubijaju.
"Norah..." zaustila je Ev.
"Da?"
"Ja sam sad mislila ići, ako nije bed..."
"Ma neka. Idem s tobom. Nemam ovdje više što raditi." odgovorila sam nehajnim tonom i pošla za njom kroz gužvu. Kad smo se uspele uz stepenice, zastala sam.
"Hej, ja ću malo prošetati, ako nemaš ništa protiv." rekla sam i okrenula se.
"Samo požuri, neće više biti alkohola!" doviknula mi je. Potiho sam se nasmijala i nastavila u svom pravcu. Nakon nekoliko minuta učinilo mi se da sam čula nečije korake. Požurila sam, primjetivši da mi je postalo hladno. Nekoliko sekundi kasnije, ukipila sam se na mjestu i počela smijati. Koja sam ja paranoična pičkica!
Išla sam dužim putem prema kuli. Htjela sam biti sama, barem malo. Voljela sam te mračne hodnike. Sada su bili pusti. Počela je kiša, čula sam je kako udara na hladna prozorska stakla. Zaklopila sam oči, uživajući u tom zvuku. Oduvijek sam voljela kišu.
Odjednom su me zgrabile nečije snažne ruke. Jednom mi je držao zapešća na leđima, a drugu stavio na usta da ne mogu ni glasa pustiti. Trnci su mi prošli niz vrat. Štapić mi je bio u marti, nikako nisam mogla do njega. Koja sam ja glupača. Pokušala sam se oteti, ali on je bio jači. Osijećala sam neki poznat miris, koji mi je ulijevao osijećaj sigurnosti. Kao da se zapravo ne bih trebala bojati. Polako sam se opustila.
Okrenuo me prema sebi. Miris je postao još jači, intenzivniji-privlačio me poput magneta. U tami sam uspjela razabrati dva zelena oka.
Ne znam koji me točno osjećaj obuzeo, olakšanje ili uzbuđenje, ili oboje odjednom. Sagnuo se i njegove tople, meke usne dotaknule su moje takvom silinom, a opet tako nježno da sam se skoro onesvijestila. Osjećala sam kako popušta stisak i uskoro su moje ruke bile oko njegovog vrata. On me čvrsto primio oko struka, kao da ne želi da odem. A ja sam mu uzvraćala poljupce jedan za drugim, ne želeći ikad prestati.

P.s. Da, da, ubijte me :D:D:D:D!!! Mislim svi vi kojima se Ozzie ne sviđa. I znam da je ovo na kraju sladunjavo...jebiga!!!!!!!!!!
Pusa!

-Norah-

Post je objavljen 23.11.2007. u 15:35 sati.