Vjecnost u 26 sati, heh.
Vracam se iz grada, kako ja to zovem turistickog obilaska, jer do Gradske knjiznice treba stici, a i vratiti se (ako uspijem).
Naravno da vucem knjiga u „kilazi“, nek se nadje za svaki slucaj, pa i debeli prirucnik za Photosop CS, mastam o finom rucku koji cu si skuhati, planiram ugodno poslijepodne…
Pred ulazom u zgradu stoji domar, …samo da Vam kazem, nema vode….covjece, koje vode, kakve vode, gdje nema, zasto nema?
Nema. Pukla cijev, trazim majstora…strpiti se moramo.
Ajde dobro, valjda ce se rijesiti, pa tek je 11,30 sati prijepodne.
Oprati ruke, smrc, cime?
Cijedim vodu iz boce u kojoj je voda za zalijevanje cvijeca.
Rucak!?! Ajme, moj rucak, nista od toga.
Jogurt i kukuruzne pahuljic, zdrava hrana.
Sva sreca u pricuvi boca Studene , ajde imam za pice bar.
Zovem susjedu iz zgrade do moje, pliiiz daj koju litru , pa 21. stoljece je. Huh, dobih cijelih 9 litara. Sta da pocnem s tim, pitam se?
Hrpa prljavog posudja sve veca, ja sve zednija, tuznija, …
Na spavanje bez tusiranja, nema…nista….strpljenja…
Osvane jutro, prljavo, hladno, pada ledena kisa, mrzne se na zemlji, dakle ne smijem van (oni koji imaju nesrecu poznavati me osobno,znaju, da kada je vani led ne smijem da ne bi pala, kada je jako hladno opet ne smijem van, jer bi srce junacko moglo zastekati, ako ja vrucina, opet ne van jer, jer…), ah da vode jos uvijek nemaaaaaa.
Ali nemam ni kruha, jer sam jucer uzela previse knjiga, pa nisam mogla i kruha nositi, he he, blago meni (budali).
Ali nema problema, ja cu zamijesiti sebi kruh i ispeci i to ce biti ok.
Napravljeno, ali ruke su ulijepljene tijestom, a nemaaaaaaaaaa, nema vode. Sjedim i cekam da se tijesto osusi na rukama da ga mogu sastrugati, hahhahahahaha, pa gdje toga ima.
Gledam kroz prozor i vidim susjedu kako casom od jogurta grabi iz bare kraj ceste vodu u kantu, covjece!!! Stize jos jedna, pa u zgradi je vise od 40 stanova, kupaonice nemaju prozore, jooojjjjjjj, male djece, pelena…
Prava mora, pa zar stvarno ne mogu pozuriti s tim popravkom, a kako i bi, pa kisa im pada za vrat, treba kopati, mijenjati cijevi… svo do 13,30 kada sam konacno cula tako dugo i zeljno ocekivani zvuk VODE, kap po kap.
Mozda se ovo ucini nekome ne vaznim, ali uvjeravam vas da nije tako, vodu se ne moze zamijeniti nicim, ah kakav osjecaj oprati ruke, umiti lice, popiti casu vode…
.
Post je objavljen 30.11.2007. u 22:23 sati.