The sun will set for you
And the shadow of the day
Will embrace the world in gray
And the sun will set for you
hm… hoće li to itko napraviti za mene? hoće li me netko dovoljno voljeti da skine zvijezde s neba i uništi ih za mene…
iako se to možda ne primijeti iz prvih nekoliko redaka ovog posta ja sam jako dobre volje… tako dobre da mi ju ne mogu pokvariti ni ovi komentari u kojima me vrijeđate i sve to jer sam to nadrasla… da mislim da to mogu reći… opet sam pronašla dijelove sebe koji su bili izgubljeni već godinama… a za to mi nije potrebna ničija ljubav…
zapravo spremna sam je se odreći… zašto bih si ja kidala živce zbog poruke u kojoj mi kaže da je slomio nogu, pa se sutra pojavi u školi… hm… kada je to bilo… davno… kao u nekom drugom životu… bila sam tako ljuta na njega… sjedila sam na onom starom radijatoru u školi, a on je došao s busom u jednom komadu, a noć prije mi je svašta napričao… zašto bih se ja brinula za njega, ili njih, slala im poruke samo da ih podsjetim koliko mi znače u ovom trenutku mog života…ne… dosta je… neka se pronađe jedna osoba koja će to isto činiti za mene... jesam još mlada i sve, ali ja tražim više… meni nije dovoljan usputni poljubac… ja želim strast zagrljaja i poljupce koji nisu omeđeni vremenskim rokovima… najgore je kada ste usred poljupca, a on stane i kaže da mora ići… pa zar nisam vrijedna da se zbog mene kasni… hm… mnogi jesu… i tko se onih pet minuta pretvaralo u sate koje su proveli sa mnom jer sam ih očarala ne znam čime… danas mi se čini da bih mogla imati koga poželim i da ne trebam ja plesati oko nekoga… ako će on mene maziti i paziti i ja ću to činiti… ali dosta mi je svega usputnoga… pa za boga miloga čak se i blondie smirila… ne znam koliko će to trajati, ali znam da želi da potraje i da će se prvi put i ona potruditi da to ne umre tek tako…
And the world seems to die
Please come back into my life
I need you warming light
hoću da mene netko tako moli jednom da ostanem u njegovom životu… mnogima je žao što sam ih napustila i što su nestali iz mog srca, ali nitko nije imao hrabrosti moliti me…
neću moliti ni ja… smijat ću se… i to iz sveg srca… trudit ću se ostaviti sve loše onoga časa kada se desi… pokušat ću biti više kao dora i tina… pokušat ću biti kao moja draga mare koja se smije unatoč svemu… pokušat ću biti ja… ali s osmjehom na licu… ova nova energija pršti u meni i nešto je najljepšega što sam osjetila u jako dugo vremena…
svaki dan žalim zbog mnogih stvari… nastojim ih zaboraviti ali ne mogu jer su dio mene… pa vrijeme ne mogu vratiti, zato ću ga naučiti poštivati… prestat ću tražiti ljubav u drugima jer ju prvo moram naći u sebi… ne krvim ni jednu od osoba koje su prekinule kontakte sa mnom jer sam stvarno bila nevjerojatna… ne znam kako me mare, blondie, stela, apokalypsa, nera, poslek, keko, veseli, ramona, iva i svi ostali još trpe… često opalim i ono što trebam i ono što ne trebam… žalim zbog izgubljenih prijateljstava kao što je ono s hrvojem ili little black dress… ali ne mogu vratiti vrijeme da poništim riječi koje su nas udaljile… kasno je… ali još stignem spasiti ljude koji su uz mene unatoč svemu…
okrećem novu stranicu i ovaj post će me stalno podsjećati na tu odluku… kada i zaboravim i vratim se depresijama znam da postoje ljudi koji će mi ga nabiti na nos i na tome sam im zahvalna…
a sada idem vidjeti što pišu ostali blogeri…
yours mindtraveller
Post je objavljen 30.11.2007. u 21:37 sati.