Kvragu zašto moji planovi u zadnje vrijeme završavaju i prije negoli zaista počmu ? To zbilja zna biti iritirajuće, pogotovo kada se još na kraju pojavi potpuno nepozvani i sasvim suvišni gost, čak nisam sigurna da ga se može nazvati gostom možda prije uljezom neznam vi procjenite pa mi recite što mislite...
Kao da mi nije bilo dosta te vijesti o Veličanstvenima nisam se čak uspijela pošteno ni šokirati kad je došao novi šok..
"Elizabeth napokon sam te našao" u prostoriji se uz glasan prasak pojavio visoki crnokosi mladić tamnihh očiju i neodoljivog osmijeha uskoro je prostorija postala punija za još šest ljudi koji su ostali šutjeti s izvučenim štapićima, jeli potrebnoo napomeniti da je od svih nas ( neraćunam pridošlice) jedino je Maggie imala zadavoljni izraz lica...
"Tko je sada Elizabeth?" upita zbunjena Aqua, prečuli smo ju
"Dobro tko si sada ti za Boga miloga?" upitah bijesna
"On je tvoj kraj!" odgovori Maggie zadovoljno
"Čekaj ti si Elizabeth" upita Aqua ponovno ju nitko nije čuo
"Neobračaj se na nju" reče pokazujući na Maggie " nije baš da sam kraj, točnije je reči da sam ti brat!"e vidite ovo ja zovem šokom , koji do vraga brat , ja nemam brata, mislim br mislim da nemam
"Molim"
"ŠTO"
"Kako to misliš brat, ti bi ju trebao uništiti"
"Čekaj , brat , kao brat, ono krvni brat" upita Anastasia
"Ti imaš brata , nisam to znao , a bio sam tri godine s tobom, mislio sam da mi sve govoriš?!" reče zbunjeni Sebastian
"Karolina , sad zbilja nemožeš otići" Alhir je naravno ostao hladnokrvan, tipićno za njega
"Ovoga, dobro doživljava li mene itko ovdje?" upita pomalo ljuta Aqua
"Što je Aqua?" napokon upita Amanda
"Kakva sad Elizabeth, otkad je to ona Elizabeth"
"Njezino puno ime je Elizabeth Nicole Irene Kaltline Ann" pojasni joj Amanda
"A gdje je tu Karolina?" ponovno upita Aqua
"Pa to je ovoga komplicirano, drugi put ti objasnimo!" obeća joj Amanda
"Elizabeth, reci nešto" reče moj navodni brat, trebala mi je jedna duga minuta da ponovno pronađem svoj glas
"ZAPOČETAK NE KAROLINA , NE ELIZABETH , NEGO ENIKA!"
"Ma daj Karolina smiri se!" reče Alhir koji je naravno ostao savršeno ravnodušan
"PRESTANI ME ZVATI KAROLINA POSLJEDNJI PUT TI KAŽEM I NISAMLI TI REKLA DA ZABORAVIŠMOJE IME I DA GA VIŠE NE IZGOVARAŠ ŠTO TI JE U TOME TEŠKO ZA RAZUMJETI RECI NACRTAT ĆU TI!" vrisnem i uputim se prema izlazu ali one budale koje su samo šutile i držale podignute štapiće nisu me pustile da prođem
"Maknite se ili ću vas ja makniti" proskitam , naposljetku se i maknu
izađem na hodnik i uputim se bog zna gdje
"Enika" bila je to Anastasia
"Anastasia trebam malo mira samoće , jeli to tako teško za shvatiti i razumjeti" šutila je bila sam joj zahvalna zbog toga, produžim dalje , završila sam u perivoju. Nikad se nisam osjećala ovako nemoćno i usamljeno , zaboga zar se netko poput mene može osjećati tako ranjivo
"Aurellione , trebam te!" tiho zavapim nadajući se da će me čuti iako sam duboko u sebi znala da neće...a ako bi i čuo ništa mu nebi značilo , on se pojavljivao samo u kriznim situacijama a bila sam sigurna da njemu novo nije krizna situacija...naposljetku ništa se značajno ne dešava samo se ja raspadam na tisuću komadića
odlućim potražiti Maggie a zahvaljujući orsu na ruci sada sam savršeno dobro znala gdje je i da je sama, pretpostavljam da je i ona znala da ju traži. Našla sam ju u njenoj sobi kako se šminka...nakon pudera, ruža, maskare i crne olovke napokon se udostojila obratiti mi se
"Trebaš nešto!" nikad ranije nisam primjetila mržnju u njezinom glasu no sada sam je bila svjesna kao da je zasebna osoba koja se nalazi s nama u sobi
"Gdje ti je štapić!?" upitam je iako je natrenutak djelovala zbunjeno ipak je izvadila štapić iz džepa pereline
"Odlićno" rekoh i ostavim svoj štapić na njezinom ne spremljenom krevetu
"Ubij me" rekoh mirno šok i neshvaćanje joj prijeđu preko lica
"Ti si totalno poludjela" reče
"Ne Maggie nisam poludjela , samo mi je dosta tvoje neobjašnjive mržnje prema meni. Jednostavno nemam više snage trpiti tu tvoju mržnju. Maggie toliko sam te puta smatrala odbojnom i čudovištem ali mi nikad nije palo napamet ubiti te, tebi očito je . Zaboga pa pronašla si i mog brata za kojeg ja nisam ni znala da postoji zato i tebi isebi pružam izlaz , ubij me!"
"U čemu je kvaka" naposljetku upita
"Nema kvake , želiš me uništiti i evo uništi me, ja zbilja više nemam snage ni zašto" Maggie se glasno nasmije
"Pogledaj se Enika, ti si već uništena, istina moj plan nije išao kako je zamišljen ali svejedno si uništena i to mi je zasada dovoljno , pobjedala sam!" i potom izvuće nekakav časopis i više me ni nepogleda
"Možda misliš da si pobjedila no jednom ćeš shvatiti da si zapravo izgubila, jednom" i potom ju ostavim samu s njezinim časopisom i uputim se pronaći svojeg navodnog brata o kojem nisam imala ni jedno sjećanje, no najviše me je mućilo to što je Maggie bila u pravu zbilja me je uništila....
Post je objavljen 30.11.2007. u 19:06 sati.