Marketing
Jesen zivota
Evo mene opet...Za koji dan bit ce stavljen post o primanjima i slike, jos se cekaju neke slicice i tako...
U ovom sjetnom raspolozenju odlucila sam vam napisati nesto sto je meni moja prijateljica Lucija nekidan poslala mailom...Ona je to nasla u knjizi Dragutina Tadijanovica...(njegova pisma). Nekako je bas za razmisljanje...
"Neznani prijatelju!
Ima ljudi koji vole jesenje doba. A ima ih kojima je jesen dosadna. Dosadna? Vjeruj mi, da ja (to mi netko mozda ne bi vjerovao) jos nisam osjetio dosadu. I kad bi ovo sto sam sad napisao procitali neki ljudi koji me poznaju, siguran sam da bi mi kazali kako nisam rekao istinu. Nista im ne bih odgovorio, jer mi je drago, kada tko smatra da je uvjeren, kako dobro poznaje moju dusevnost.
Ja volim jesen, i jesenje lisce...
neki dan sjedio sam u svojoj sobi, sam. Nebo je bilo presvuceno jednolikim sivim oblacima. najednom zasja sunce, i svjetlost probi kroz stakla u sobu. Po podu se vidjelo micanje sjene visokog drveta sto raste pred prozorima. citava je soba poprimila svijetli oblik vedrine, radosti. Ali je sve bilo kratkotrajno, jer oblaci ponovno prekrise sunce. Zatim posta jednolicno, blijedo, kao i prije, a ja sam stao razmisljati o svom zivotu.
U jesen sunce malokad zasvjetli, provirivsi iza oblaka. I u mom su zivotu rijetki trenuci sjaja. Ipak sam zadovoljan, i ne zelim drugo do zadovoljstva sa zivotom.
Tiho se molim Nepoznatom, da mi dade snage, kako bih uzmogao ustrajati u zadovoljnosti zivota.
Tad obicno osjetim golemu ljubav prema jadnim bliznjima i pocnem da mislim - o smrti.
Tako mi prolaze dani."
Mene je ovo pismo bas potaklo na razmisljanje...Pa i o mom zivotu...Mozda cak i o svacijem. Vec podosta vrimena je oblacno. I nikako da zasja to sunce. Ali kad pomislim bolje, cemu toliko nezahvalnosti s moje strane ako imam taj zivot, iako mozda trenutno oblacan?!? Pa moj je i tribalo bi ga iskoristiti kako god. Dobila sam ga na dar...A sad ne znam sto s njim...I onda samo zivim, jednostavno iz dana u dan zivim. Mozda to tako triba, ne znam. Sto vi mislite?
Znam da san sad ka i obicno tu svasta nesto napisala, ali skuzit cete sto vam ocu reci...
Prije je bilo toliko sunca...Valjda lagano odrastes, dogode se stvari koje navuku oblake, ti se predas jednolicnosti i to ti odgovara...Naviknes se i na takav zivot. Mozda ne bi triba, ali ides dalje i cekas...cekas bolje dane, cekas sunce, cekas kraj...ovisi. I molis za snagu, za osmjeh, za puninu zivota...
Razmislite malo o svemu. Kakav je vas zivot!? U mom je jesen, valjda ce i proljece jednom doci...Meni je sunce onda kada vidim vas...Fala sto ste moje sunce!!! Debela
Post je objavljen 30.11.2007. u 16:54 sati.