Obožavam Tourniquet...
To mi je nju naj song...
LoLi
Tako je...osjećam...
Nisam već dugo osjetila pjesmu zapraf...
Ali ovu baš jesam...
I to tek kad sam shvatila tekst i čula Rasputininu verziju...hihihi, LoL
Rastopila sam se...
Iako jedan emo misli da je...sintetična?
Ne sjećam se više kaj je točno rekao...
Prije neg kaj počnem moram se požalit da me taj emo neće častit kaficom (smeće jedno XD) pa tražim nekog tko hoće...
iks de
To me podsjetilo da se moram čut s jednim frendom...hmmm...
Budem...
Tema ovog posta je:
Usrani posao
U prijevodu...
Upoznala sam nadobudnu mladu ženu solidnog izgleda, mlada je, tek završila fakultet (ili još studira...ne znam više), s naizgled lijepom budućnošću...
Ali dijete je voljelo Boga...
Kako osobno nemam ništa protiv religijoznosti, jer, naposljetku, i ateizam je religija, što će reći da su ateisti vrlo religijozni...
Dijete je visilo po crkvi...
Dijete je klečalo i molilo...
Dijete je prosilo višu silu bolji život za druge izgovarajući slogove koji čine riječi koje dijete nije razumjelo...
Tojest, nikad se, vjerojatno, nije zapitalo koje riječi izgovara i kakvu cjelinu one čine...
Dijete je, vjerojatno, kao i mnoga druga djeca, bilo prisiljeno od malena pratiti religiju onih koji su bili stariji, nadređeni, da to tako kažem...
Dijete je razvilo naviku...
Dijete je razvilo znanje o svom Bogu
Dijete se kad je naraslo potpuno posvetilo svojoj vjeri jer je u njoj nalazilo više smisla nego dok je bilo malo...
Ono je odlučilo toj vjeri podučavati drugu djecu...
Besplatno...
Muči se i pati s djecom od kojih 95% ne dijeli njen entuzijazam prema religiji...
S križem u očima i hostijom u ustima ona se svađa s tinejđerima koji ne vide Boga već znanost, koja ganjaju poklone, koja ne žele rastužiti baku na umoru, i zato ju slušaju, djeca koja su već odabrala svoju religiju i koju bole organi za njenu vjeru i opsesiju, za njene planove i iziritiranu živčanu pojavu, njene svece i njene propovjedi, njeno viđenje njene svete knjige, njenog Spasitelja i njene molitve...
Dijete se srelo s djecom nove generacije i uvidjelo kakvo je ona dijete bila i ostala...
Ali je odabrala put kojeg ne poznaje zaista...
Odabrala je put kojeg nisu mnogi odabrali...
Je li to dijete uopće odabralo svoj put?
I ona sad vidi djecu svojih tadašnjih prijatelja...
Vidi kako su drugačiji i kako to ona više ne razumije...
Djeca ne znaju molitve...
Djeca ih ne osjećaju kako ih ona osjeća...
Ona će propasti...
Neće više biti tog entuzijazma, zar ne?
Nestat će želje za podučavanjem tih razmaženih derišta...
Bar ne džabe...
I križ u očima će se srušiti, a hostija postati bljutava dok se zaljepila za nepce...
Ali dijete je odabralo put i taj put ju je sjebao...
Sve zbog straha od pakla...
Post je objavljen 30.11.2007. u 15:55 sati.