Koliko puta pomisliš da je sve protiv tebe, da su svi protiv tebe, pomisliš si osuđen na propast. Naravno da je u pitanju subjektivnost, a što drugo? Nekako mi se sva ta sranja vezana za nesreću, baksuze čine previše prozirnima. Ne čini te neka viša sila gubitnikom. To čine drugi ljudi, ali moraš priznati da si gubitnik ponajprije zbog sebe. Ne čini sreća čovjeka... mislim da je u pitanju samopouzdanje. Ali tko sam ja da pričam o samopouzdanju? Sve što radim, čak i dok pričam s ljudima neprestano preispitujem, a jedna pogreška vuče drugu. Ali zašto ja to uopće pišem kada svi to znaju? Ma ne smeta mi kada netko kritizira, ali konstantno pljuvanje nikada nije donijelo ništa dobro. S vremenom izgubiš i inat, pomisliš kako si jednostavno nepopravljiv i izgubiš svaki interes. Predrasude su, u svakom slučaju, šugava stvar... ne znam da li je uopće razumno očekivati da te drugi dobro procijene.
Oprostite ako nisam lijepo počešljan i podšišan, oprostite što nisam u košulji ispeglanoj na crtu, ali o svakome imam pozitivno mišljenje u startu. Nažalost neki su zadrti do te mjere da nema smisla objašnjavati. Ako niste razumjeli o čemu pričam, molim vas da prestanete čitati, na krivome ste mjestu. Oprostite što sam mlad, oprostite što imam 18 godina i jako malo iskustva u životu. No ono malo iskustva ipak imam, i prepoznajem smeće od čovijeka kad ga vidim, previše sam se gamadi nagledao da ne vidim. Nemojte na ovaj post gledati kao na neko jadikovanje, iako on to jest u svakom slučaju.
Hodaj uspravno, zatvori vrata, nemoj se smijati(zamislite samo), požuri, ne igraj se, samo se izležavaš, počešljaj se, prestani stalno slušati glazbu, nemoj piti, radi nešto, budi se ranije...
Onako...molim lijepo? A da mi napišete pravilnik pa da ga lijepo naučim napamet kako bih bio savršena margina u vašem životu? Ima li još tko kakav prigovor dok sam tu?
Znam ja dobro kako to sve zvuči, pročitajte još jednom prvu rečenicu. Mladi smo, istovremeno vidimo mnogo dalje od starijih, a gledamo prekratko. Nije svijet protiv mene, nisam rođen da budem gubitnik bez obzira na to što drugi kažu, ne znam samo koliko se moraš isključiti da budeš sretan?
I da vam se ne učini možda kako ne vidim svjetliju stranu života, reći ću samo da katkad živim tamo, katkad.
Post je objavljen 30.11.2007. u 13:58 sati.