Dobar dan i dobrodošli na Mučionicu. Ja sam Darko Macan.
Mučenje iz naslova, koliko sam primijetio, na prvom su zakazanom terminu (proteklog utorka u 20h, na zagrebačkoj Kajzerici) uglavnom sa sobom donijeli polaznici. Muči ih, naime, što ne pišu, a trebali bi, htjeli bi, zapinju, vide da to ne rade dobro, smatraju kako im je to buduće zvanje, ne osjećaju se potpunima i sretnima ako ne pišu.
Iz moje perspektive to je i jasno i nejasno. Jasno mi je jer sam u profesionalnom pisanju i završio zato što sam imao viziju nekog blaženog postojanja gdje u ostakljenom krilu zgrade s pogledom na jezero sjedim s neupaljenom lulom u zubima i preko ruba naočala gledam pisaću mašinu (jest, ja sam iz tih vremena) s napola ispisanim papirom. Nejasno mi je, pak, jer kod mene nikad nije postojao trenutak u kojem nisam znao što treba činiti kako bih tu viziju (više manje: ništa ostakljeno krilo, ništa jezero, ništa lula, ništa naočale - samo napola ispisan zaslon monitora) dosegao: pisati. Ako želiš pisati, piši. Ako želiš objavljivati, nudi. Ako želiš da te čitaju, pati.
Htjeti pisati, a ne znati kako mora biti užasno. Strah koji priječi uzimanje papira u ruku sigurno je golem i višeslojan: strah od vlastitih očekivanja i razočaranja vlastitim mogućnostima, strah od tuđeg mišljenja, strah da neće biti dobro. Stoga sam barem jedno tri puta u utorak ponovio polaznicima kako ono što sam im zadao za zadaću NE MORA BITI DOBRO napisano. Zaista, ne mora. Jer ako napišu nešto, bilo što, na tome se može raditi; čak i ako zaključimo kako je tekst dobar samo za dupe obrisati, i iz toga se nešto može naučiti. Jedini tekst iz kojeg se ne može ništa naučiti jest onaj kojega ne napišete, onaj kojega pojede strah. Ne postajete bolji pisac čekajući da u vama pisanje sazrije. Funkcije se usavršavaju funkcioniranjem: pisci su pisci zato što pišu. Sazrijeti mora samo odluka, ono što slijedi jest jako teško, ali puno, puno lakše od ovoga što mu prethodi.
***
Mučionica je, ne znate li, radionica pisanja znanstvene fantastike. Kako žanrovsko pisanje, pored općih uputa, ima i svoje specifikume, tako na Mučionici ubrzano prolazimo povijest žanra, kako bismo možda i svoje ideje potakli da se razviju. Na prvom terminu ukratko smo prešli Mary Shelley, Julesa Vernea i Herberta Georgea Wellesa, troje pionira koji su imali privilegiju koju mi danas nemamo: pisali su o idejama koje su tada bile posve nove.
"Uzmite neku SF ideju i napišite je kao da je nitko prije vas nije napisao", zadaća je koju su polaznici dobili, "polazna točka vam je današnje vrijeme i neka vas ništa drugo ne opterećuje. I ne mora biti dobro, ne mora biti ni završeno, ali mora biti na radioničkom mailu do nedjelje u devet navečer, kako bismo svi stigli sve do utorka pročitati." Pristigle priče komentirat ćemo uživo u utorak, a najrelevantnije momente i na ovom blogu. Poželite li se virtualno uključiti, slobodno vam je u sigurnosti svoga doma raditi domaće zadaće koje su dobili i polaznici. Komentari su, međutim, rezervirani samo za upisane članove.
Mučionica se održava utorkom (ako se ne poklopi s praznikom), od 20-21,30h, u prostorijama Društva za znanstvenu fantastiku SFera na Kajzerici (IV. Podbrežje kbr. 5). Obavijesti i upisi (do popunjenja kapaciteta) na mmp (at) sfera.hr.
(mcn)
Post je objavljen 30.11.2007. u 09:35 sati.