Potaknut komentarima u mojim zadnjim tekstovima odlučio sam održati malu katehezu svima koji me čitaju, u nadi da će bolje progledati što se kritike vjernika i Crkve tiče.
Najprije malo o samoj pojavi kritike. Svi je mrze! I ja je mrzim, ali samo onda kad je iskrena i istinita. Glabenici, književnici, sportaši, tv voditelji, političari i političarke...svi oni mrze kritiku. I „obični“ čovjek, u svom „običnom“ životu mrzi kritiku. Kritizira punica, majka, otac, djed, rodbina...svi. Zašto to rade? Neki radi istine, neki radi pažnje, a neki, vidite, radi ljubavi. Kritika je sastavni dio života. Zamislite samo da nema kritike...pa to bi bio horor života i svijeta. Nitko ne bi usta otvarao radi nepravde, radi zločina, radi dobrote ili zla, radi spasenja ili propasti... Dobro se zamislite i razmislite koliko možete podnijeti i dati kritiku. Koliko ste umišljeni i sebični, i ne date do sebe, ne date si pomoći, ne želite slušati loše stvari o sebi. E, pa ne ide to tako...usta ću svaki put otvoriti, a i vi bi trebali, svaki put kad vidite da nešto nije dobro urađeno ili rečeno, pod svaku cijenu. Nedavno sam dobio i e-poruku u kojoj se osoba x pravda i kaže da kad je prestala kritizirati u obitelji da je sve počelo ići nabolje...Nisam joj ništa odgovorio plašeći se da ne bih nešto krivo rekao ali zato sad ovdje to govorim, i ta će osoba ovo vjerojatno i pročitati. Sve je krenulo nabolje kaže...Znači, draga osobo x...svaki put kad ti muž nešto krivo uradi ti ćeš prešutjeti i odtrpiti, i tako će sve mirno proći, i „mirna Bosna“ što bi rekli neki. Ajde nek´ mi odgovore svi ovdje koji misle da je to u redu, da vidim koliko će vas biti. Koliko zbilja ima ljudi koji će reći da je bolje prešutjeti nego ispraviti na pravi put? Draga osobo x, tebi možda jest mir u kući sada ali jesi li ti zato sada i iskreno sretnija osoba? Ja isto cijeli život šutim samo da bi bio mir oko mene ali to nije u redu, jednostavno nije. U čovjeku se cijeli život samo glomila negativnost, sve one prešućene riječi, sve ignorirane emocije...i što se na kraju dogodi...Osijediš, ostariš, živčan, napet, u ne mogućnosti da digneš svoj glas kad je potrebno, ljudi te gaze jer vide da ćeš radije trpiti nego se suprotstaviti...to nije u redu, jednostavno nije.
Neću dalje, mogao bih još štošta dodati...važno je samo da čovjek nađe ravnotežu između te šutnje i kritike, tu je čarolija...zlatna sredina!
Mislio sam ovdje iznijeti i nekoliko citata iz raznih dijelova Biblije što se kritike tiče ali sam odustao od toga jer sam vidio da nema smisla. Skoro svaka knjiga Biblije sadrži neku kritiku. Htio sam posebno navesti sv. Pavla, psalme i neke evanđeliste ali nema smisla, svi oni govore o kritici, tj. sami kritiziraju. Sam Krist je i te kako kritizirao, samo prolistajte malo tu, toliko vam (očito) odbojnu knjigu zvanu Biblija.
Prvo što mi je zapravo palo na pamet kad sam mislio vaditi citate je bila Ivanova Apokalipsa i poznati dio gdje se opominju (kritiziraju) sedam crkava...
Eto...
Do slijedećeg puta...Jah bless!
Post je objavljen 30.11.2007. u 09:33 sati.