Nema sumnje u to da je dijaspora, iseljeništvo, gastarbeiteri, Hrvati koji ne žive u Hrvatskoj nego u BiH ili kojoj drugoj zemlji, bez obzira bili starosjedioci ili doseljenici, dala Hrvatskoj neovisnosti golem doprinos. Ponajprije u novcu. Pa u krvi.
Taj doprinos koji ne smijemo zaboraviti u mnogočemu je tada spašavao situaciju u Hrvatskoj. Meni je 1991.god. vrlo visoki vladin dužnosnik rekao da ne bi bilo moguće isplatiti mirovine (ne znam da li samo za taj mjesec ili uopće) da nema donacija iseljeništva (kako se to tada pojednostavljeno nazivalo).
Kud je taj novac i kojim putovima sve išao, vjerojatno nikad nećemo doznati. No za većinu iseljenika vrijedi: oni su dali a mi smo primili.
Naravno da to nije tako. S tim novcem u velikoj mjeri je raspolagala ondašnja stranka na vlasti. Osim toga i ne poznam baš puno iseljenika koji bi svoj novac dali SDP-u. HDZ je dakle upravljao, raspolagao, trošio kako im se prohtjelo – a sada u očima dijaspore svi smo dužni.
Iz tih donacija u novcu, ali i u stvarima, iseljenici izvode, sasvim opravdano svoja prava da suodlučuju u Hrvatskoj. „Kad ste nas trebali da damo novce onda smo vam bili dobri, a sad kad mislite da nas ne trebate, vi bi ste nas najradije otpisali“, tako ili slično govore ili misle mnogi naši u inozemstvu.
I odmah se postavlja pitanje prava na glasovanje na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Hrvatskoj.
To je problem koji nije lako riješiti i ne umišljam si da bih se baš ja mogao sjetiti nečeg genijalnog. Presjeći gordijski čvor.
Ali trebalo bi naći rješenje koje bi zadovoljilo sve. I one koji izvana žele sudjelovati u političkom životu Hrvatske pa makar samo putem izbora ali i one koji opet s puno istine kažu:“Kako može onaj dečko iz Argentine, koji čak ne zna ni hrvatski, suodlučivati kako ćemo mi ovdje u Hrvatskoj živjeti u iduće četiri godine?“
Možda bi izlaz bio u tome da se Ustavom uredi pravo iseljene Hrvatske na određen broj zastupnika u Saboru. I da ih oni i biraju. A da ti zastupnici mogu glasovati u Saboru samo u točno određenim pitanjima koja pogađaju i iseljenu Hrvatsku.
Doista ne znam da li bi takvo rješenje bilo moguće, bilo sukladno Ustavu i da li bi pomirilo dva suprotna mišljenja o glasovanju iseljene Hrvatske. Ali iseljenu Hrvatsku, ponavljam, ne smijemo ignorirati.
Mislim npr. da je SDP učinio golemu predizbornu pogrešku što nije postavio svoju listu za dijasporu. Možda bi se u redovima SDP-a našlo ljudi koji bi uspjeli dobiti dovoljno glasova za koji mandat. Tko zna. Zapravo ne možemo ni znati jer se nije ni pokušalo.
Ali rješenje treba naći.
Takve probleme ignoriraju samo blesani a rješavaju ih pametni ljudi.
Post je objavljen 30.11.2007. u 07:17 sati.