Marketing
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA IV
Drugo
[Misno ruho i Popis crkvenih predmeta]. Osim obližnje crkve Svetoga Antuna, u kojoj postoji misno ruho za jednog svećenika-misnika, nijedna druga crkva ili kapelica u netom spomenutim selima, što su podređena župnoj crkvi u Brodu posvećenoj Presvetomu Trojstvu, nema misnoga ruha za svećenika-misnika ako ga on ne donese iz samostana Presvetoga Trojstva. Stoga prilazem Popis stvari, što ih ima brodska crkva, urešena naslovom Presvetoga Trojstva.
Popis
Braća i velečasni oci samostana Presvetoga Trojstva pri ukrašavanju svoje crkve nisu primili nikakvu pomoć nekoga posebnoga dobročinitelja, nego jedino milostinjom posjeduju u crkvi ove stvari:
1. Imaju misna ruha različitih boja, tri nova, jedno staro.
2. Misno ruho crne boje, jedno novo, jedno staro.
3. Postoje četiri nove kazule bijele boje pomiješane sa zlatom, sedam novih svilenih izvezenih zlatom i sedam starih.
4. Kazula(1) crvene boje, jedna nova izvezena zlatom, tri bez zlata, tri stare iste boje.
5. Kazula ljubičaste boje, tri nove, stare dvije.
6. Kazula zelene boje, jedna nova, dvije stare.
7. Kazula sasvim crne boje, tri nove, dvije stare.
8. Četrnaest običnih albi(2), dvadeset novih, načinjenih za redovnu uporabu svećenika kod služenja mise.
9. Crkva ima šest svečanih i deset običnih roketa(3).
10. Jedna crvena zastava od čvrste tkanine, jedna crna od svile.
11. Dva srebrna križa, jedan veliki, jedan mali.
12. Dvije kadionice sa srebrnim ladicama, jedna s ladicom od mjedi.
13. Tri velike srebrne svjetiljke, tri male. Jedna svjetiljka od mjedi.
14. 16 svilenih pojaseva, 11 običnih.
15. Dva nova, dva stara plašta.
16. Jedan par srebrnih vrčića sa srebrnim tanjurićima.
17. Devet malih posuda za sveto ulje, prikladnih za uporabu onima koji idu bolesnicima.
18. Jedna srebrna posudica u kojoj se nalaze posvećene hostije u svetohraništu.
19. Pet pokrivala za subđakone, devet prenosnih i jedno pričvršćeno uza zid.
20. Dva posrebrena misala, sedam misala bez srebra, pet misala za pokojne.
21. Jedna pokaznica za nošenje Presvetoga u procesiji, djelomice od srebra, djelomice od mjedi.
22. Platneni oltarnici za pokrivanje oltara, deset novih, deset starih.
23. Šest svjećnjaka od mjedi, četrdeset drvenih.
24. Ova naša crkva ima pet oltara; na svim se oltarima nalaze stare slike, prilično velike; samo oltar Blažene Djevice Marije ima lijepo izrađen kip Blažene Djevice Marije.
25. Sedam novih srebrnih kaleža, tri stara srebrna, zajedno sa srebrnim pliticama. Četiri kaleža pola iz srebra pola iz mjedi.
26. Na tornju se nalaze četiri zvona.
[Način ubiranja štolarine*]. Propisuje se uobičajeni način i starinski običaj ubiranja štolarine u ovoj našoj zbornoj i župnoj crkvi.
1. Za krštenje treba dati jedan marijaš(4), pa se godišnje za krštenje dobije 50 forinti(5).
2. Vjenčanje se naplaćuje jedan imperijal(6), pa tako godišnji prihod iznosi 82 forinte i 50 krajcara(7).
3. Što se tiče zvonarine, ako zvonimo dva dana, dobivamo pet forinti, budući da u dva dana zvonimo šest puta: na obavijest o smrti, prigodom sprovođenja pokojnikova tijela u crkvu, poslije objeda, ujutro i uveče. Jedno zvono vrijedi jedan marijaš, veliko zvono dva marijaša. A kada zvoni jedno zvono, tada za taj isti marijaš svećenik prati pokojnikovo tijelo u crkvu, ali ne pjeva ništa, nego sve moli običnim glasom.
4. Za sprovod u novoj crkvi posvećenoj Presvetom Trojstvu, ukoliko bi se netko u njoj želio pokopati, po običaju primamo 50 forinti. Isto toliko primamo i od onih koji se pokapaju u našoj filijalnoj crkvi Svetoga Antuna Padovanskoga u Podvinju.
N. B. Kad se iz naše župe odvodi djevojka u drugu, za vjenčanje primamo dvije forinte.
5. Kad više redovnika prati pokojnikovo tijelo u crkvu, svakomu se isplaćuje po jedan marijaš, pjeva se »Smiluj mi se«, i sve se obavlja napjevom kao u Običajniku.
6. Obična pjevana misa plaća se jedan imperijal, pjevana misa s tri službenika tri forinte, a ista pjevana misa s trojicom službenika, tj. đakonom i podđakonom, ako se pjeva starinski hrvatski posmrtni napjev, misna posljednica »U dan onaj, u dan gnjeva« itd., ili »Litanije svih svetih« naplaćuje se tri forinte i 50 krajcara.
7. Kad postavljena tumba (raka, grob, jama; grobni spomenik u obliku lijesa ili sarkofaga; katafalk) ostaje osam dana, pa se osam dana održavaju svečane zadušnice za pokojnikovu dušu, primamo tri forinte.
8. Tihe mise (misa bez pjevanja) ovdje u Brodu i okrugu ovoga samostana plaćaju se po jedan marijaš, osim svetih subotnjih dana, kada se one služe na povlaštenom oltaru Blažene Djevice Marije u crkvi Presvetoga Trojstva u Brodu, što se plaća 50 krajcara.
9. Za mise i svećenikov trud na groblju, a koje se služe prvoga i trećega dana te na godišnjicu, primamo svaki puta dva marijaša.
10. Kad svećenik prati pokojnikovo tijelo u crkvu Svetoga Antuna Padovan¬skoga u Podvinju, dobija jedan marijaš; ako se ondje služi pjevana misa, primaju se tri forinte i jedan marijaš.
11. Kad se pjeva misa u našoj filijali Slobodnici, zajedno s pratnjom do crkve Svetoga Bartolomeja u Sibinju, primaju se tri forinte; a ako se služi privatna misa skupa s pratnjom, primamo jedan imperijal.
12. Za obične zadušnice, koje se u ovom kraju povrh sprovoda obično pjevaju na grobljima, primamo jedan sedmak; k tomu pokrivalo ili štogod od hrane, ako dadne onaj tko zaželi zadušnice; ako ne, nije dužan, ali sedmaka treba dati.
13. Dvanaest gregorijanskih misa (ciklus od 30 misa za pokojnika) služe se za 11 forinti; siromašni plaćaju deset forinti, nikako manje.
14. Konventualna se misa služi svaki dan. Za našu braću redovnike ove provincije svaki svećenik služi jednu misu, a ako je umro svećenik našega reda ili provincije, tada prema oglasnom odnosno okružnom pismu klerici mole »Službu za pokojne«, a laici stotinu »Očenaša« i »Zdravomarija«, osim ako je u okružnici drukčije određeno.
15. Kroz godinu treba održati pet zajedničkih službi i pet pjevanih misa, kao što je bilo i dosada.
-----------------------------------
Tumač nepoznatih riječi i pojmova:
(1) – Kazula = (poenula, casula, planeta, misnica) Nosi se iznad albe i štole, a rezultat je razvoja starorimskog plašta kružna oblika s otvorom u sredini.Prvi zaseban motiv na misnici bio je, čini se, rašljasti križ i križ (u različitim izvedbama) ostaje konstantan sve do danas.
(2) – Alba = Potječe od tunike, tj. od donje haljine koju se nosilo u Rimskom Carstvu i zajednička je svim liturgijskim službenicima. Ona je redovito bijele ili svijetle boje. Nakon 10. st. počela se ukrašavati dekorativnim elementima duž donjeg dijela albe i rukava. Nakon 15. st. dobiva čipkaste dijelove.
(3) – Rokate = (tal. rocchetto) kratka, bijela čipkama ukrašena košulja đakona, svećenika, biskupa i prelata u bogoslužnim funkcijama izvan mise.
* ŠTOLARINA – Ova riječ dolazi od riječi „štola“.
Štola = (orarium, mappa, sudarium) Pridržana zaređenim službenicima. Osim u euharistiji, rabi se u slavlju drugih sakramenata i blagoslovina (sakramentala) i svaki put kada svećenik ima neposredan dodir s euharistijom.Često je bila obogaćena dragocjenostima i vezovima. Danas je liturgija vratila staru dužinu štole (koja pada skoro do stopala).
Štolarina je vrsta prihoda što je župnik prima kao milostinju odnosno taksu za obavljanje svoje službe. Tim se prihodima uzdržavaju crkva i crkvene ustanove, ali i sâm župnik.
Novčane jedinice toga doba (1737. godine):
(4) – MARIJAŠ, MARJAŠ, DJEVIĆ (MARIANUS), vrsta ugarskog novca s Marijinim likom, a Blažena Djevica Marija je zaštitnica Mađarskog kraljevstva. Od XVII. stoljeća vrijednost tog novca iznosi pet groša, odnosno 15 krajcara. Krajem stoljeća povećana mu je vrijednost na 17 krajcara. U XVIII. stoljeću marijaš susrećemo u značenju šestice. Stoga se on i naziva šestak, šestica ili marijaš.
(5) – Forinta = FLOREN, FLOREN UGARSKI, UGARSKI DUKAT, DUKAT VUGARSKI, FORIN¬TA. U prvo se vrijeme računao s 90 ugarskih denara. Tijekom XVI. stoljeća pa nadalje ugarski se floren ustaljuje kao novac koji se sastoji od 100 denara. Ti denari imaju uvijek istu vrijednost odnosno tečaj. Četiri denara čine jedan groš. Od početka XVIII. stoljeća uvodi se »horvacki novac« ili »horvacki denari«. U Mađarskoj se u to vrijeme sve češće upotrebljava rajnska forinta. Stoga se »vugarski dukat« počinje nazivati i »hrvatski dukat«. U XVIII. stoljeću, »ugarski dukat po horvackom broju« sastoji se od 1000 »novaca« ili »horvackih novaca«, tj. »hrvatskih denara«.
(6) – IMPERIJAL (IMPERIALIS, TALLERUS IMPERIALIS), vrsta novca, talir ili »cesarski talir«. Riječ je o srebrnu novcu različite vrijednosti, od tri do pet franaka srebra. Težina mu je prvotno iznosila jednu uncu, pa se po njoj naziva i »uncijalni«. Na području Hrvatske u opticaju je već od XVI. stoljeća austrijski talir, a 1541. godine vrijednost mu iznosi 68 krajcara. Od polovice XVI. stoljeća kuje se i ugarski talir, a vrijednost mu iznosi 93 ugarska denara. Taj se ugarski talir na području Hrvatske obračunava sa 70 krajcara ili 93 ugarska denara i jedan beć (bech). Od 1746. godine do 1779. vrijednost mu iznosi dva florena.
(7) – KRAJCAR, KRAJCARA (CRUCIFER, CRUCIGER), vrsta sitnog novca. Novac je bio označen križem (od latinskog crux ili njemačkog Kreuz). Od XV. stoljeća u upotrebi je njemački »Kreutzer«, krajcar. Značajka mu je nepromjenjivost tečaja, pa 75 krajcara čine jedan ugarski floren. U takvu je opticaju u Hrvatskoj sve do 1770. godine. Međutim, jedan rajnski floren broji 60 krajcara. Takva tri krajcara do te godine čine jedan obični groš, a tri krajcara čine četiri »horvacka denara«. Kroz XVIII. stoljeće tri krajcara čine pet ugarskih denara. Jedan se krajcar sastoji od četiri »feniga« ili »obula«.
Kad smo već kod novca spomenimo i ostale novčane jedinice:
GROŠ (GROSSUS), vrsta novca poznata u Hrvatskoj već od XIII. stoljeća. Matija Korvin kuje srebrne groševe s hrvatskim grbom, a 50 njegovih groševa čini floren. Na području južne, a djelomice i sjeverne Hrvatske te Slavonije u opticaju je venecijanski (mletački) groš. U XVI. stoljeću u Slavoniji i Hrvatskoj u opticaju je austrijski groš. U prvoj polovici XVII. stoljeća na području Hrvatske groš ima tečaj od četiri ugarska denara. U XVIII. stoljeću na području Hrvatske groš se obračunava u »horvackom novcu«, pa ugarski ili austrijski groš vrijedi četiri horvacka denara. Između 1763-1770. u Hrvatskoj se sitni novac zamjenjuje novim bakrenim novcem, pa je od toga vremena tečaj groša od tri krajcara pet ugarskih denara.
SEDMAK, SEDMICA (SEPTENARIUS), vrsta novca. U početku je to novac od pet groša ili 15 krajcara, a od godine 1693. novac od 17 krajcara, odnosno šest groša, pa se kasnije naziva i šestak (sexarius). Općenito je to novac od sedam krajcara. Ili: groš od sedam »horvackih denara«.
ZLATNIK (AUREUS, NUMMUS AUREUS). U hrvatskom je jeziku ta riječ poznata od starine. Latinski izraz označava svaki zlatni novac. Zlatnik bez pobliže oznake čiji je, označava jednostavno »zlatnu forintu« u XV, a tako je i na početku XVI. stoljeća. Tada on dobija naziv »zlatnik«, »dukat zlati« ili jedno¬stavno »zlat«. Različita mu je vrijednost. Za razdoblje što ga obuhvaća ovaj prvi svezak Kronike vrijednost se zlatnika kreće ovako:
g. 1763. - 4 florena
g. 1740. - 4 florena i 9 krajcara
g. 1746. — 4 florena i 10 krajcara
g. 1779. — 4 florena i 16 krajcara
g. 1781. — 4 florena i 18 krajcara
g. 1783. — 4 florena i 20 krajcara
Izvor:
Definicije novčanih jedinica i njihovu obračunsku vrijednost preuzeli smo iz knjige: ZLATKO HERKOV, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske, sv. I-II, Zagreb 1956.
Post je objavljen 08.12.2007. u 00:05 sati.