... I hladno puše vjetar kao da još jAče želi zaledit
moje već ledeno srce!
Hodam kroz gole krošnje i već davno osušeno
lišće.
Na uhu mi dobro poznata stvar,a s njene druge
strane dobro poznati stari glas.
Čula se bol tvojih riječi,iz tvojih usana žalost,
nestala je arogantnost i zlo,nestale su iz
tebe,ali prešle na mene.
Moj do nedavno toplao i ljubazan glas postao je...
Kraj!
Slušam te pažljivo,ni riječ ne progovaram,ne
prekidam te u tebi tako važnom trenutku.
Sve si predivno smislio,priznajem,shvaćam koliko
ti je žao i da shvatio si koliko ti značim.
Teško dišeš,osjećam,ali puštam te da izgovoriš
tu zadnju rečenicu,da kažeš kako ne možeš bez
mene,kako te sjećanja proganjaju i da me želiš
natrag jer prošlost je bila nezaboravna,ali od mene
ćut ćeš samo kratak odgovor,hladan poput onog
vjetra što prolazi mi kroz kosu...Samo ti mogu
reć kratku rečenicu:''o tom sam ti ja pričala''...
Post je objavljen 29.11.2007. u 20:10 sati.