...sjecam se dana kada sam ostala sama, kad su mi se srusili svi snovi, sve nade,
...dan kada sam mislila da je s mojim zivotom gotovo, kada sam bila najnesretnija na svijetu, kada su me svi napustili
...sjecam se koliko sam suza prolila, kolike sam neprospavane noci probdjela, koliko sam dana izgubila sjedeci sama u mracnom kutu svoje sobe razmisljajuci o tome kako moj zivot nema smisla, kako sve sto sam ucinila je bilo uzalud,
...sjecam se najtuznijih dana mog zivota, kada se sve cinilo besmisleno
...sjecam se samoce, i tuge koja me potpuno obuzela i zamalo me odvela u nepovrat,
...ali sjecam se i jos necega,
...svjetlosti i nade koje su nenadano usle u moj zivot,
...koje su me izvukle iz mraka,koje su mi otvorile oci i uvjerile me da nema smisla gubiti dane na tugu,
...koje su mi pomogle da shvatim da moje vrijeme tek dolazi, da se isplati prozivjeti svaki trenutak zivota,
...u moj zivot usle ste vi, moje dvije najbolje frendice,
...pokazale ste mi sto znaci zivjeti i uzivati u zivotu,
...vi ste tu, uvijek uz mene,
...kad me svi zaborave i ostave,
...kad se sruse svi snovi, sve nade,
...kada cjeli svijet nestane,
...sada znam da nisam sama,
...i zato hvala vam...
...alone...
Post je objavljen 29.11.2007. u 19:37 sati.