Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kijevskilistichi

Marketing

[požeža]

Neki dan navečer… - da se mene pita, pisalo bi jučer navečer, ali već danima nemamo Internet. Ah. Dakle, neki dan navečer sjedimo mi u kuhinji i pijemo čaj, kad li netko zvoni. I to ne na tajni način (tri puta brzo), već normalno. Tajni način, naime, postoji među nama što se družimo, tako da znamo kada dolazi bilo tko drugi da nas ne uhvate s cigaretom, kako bušimo zid, preuređujemo ili što već. Također, tajni način postoji jer neka luda žena hoda okolo i maltretira ljude, i zadnje je tražila „one cure s internetom“ kod Nine. Srećom, pomiješala je katove, a Nino se pravio glup. Dakle, netko sumnjiv nam zvoni na vrata. Nakon poluminutne strke prikrivanja tragova, otvaramo vrata, a tamo stoji susjeda u kućnom ogrtaču. Možda se to sad čini čudno, ali mi smo na to potpuno navikle, jer tu većina žena hoda po domu u kućnim ogrtačima. Najčešće s leopardovim uzorkom. A i ta ista susjeda zvonila nam je već nekoliko puta – da joj otkvačimo ogrlicu od kaputa, da pita imamo li cigaretu, i na kraju kupi od nas kutiju, da provjeri znamo li tko joj je to jučer zvonio… Uglavnom, ništa novo što ona zvoni.
Pa dakle, zašto li ja onda to sad pišem? E, pa zato jer nam je ovaj put susjeda zvonila da nam kaže da je u domu požar!
Izađemo u hodnik, a hodnik pun dima. Spustimo se kat niže, još gore. Sretnemo ljude s drugog kata, kažu da se tamo više ništa ne vidi od dima. Okupimo sve poznate, nikome ništa jasno. I tako svi stojimo u hodniku, sad već i kašljemo, no nikome još uvijek ništa nije jasno. Par trenutaka poslije uspjeli smo locirati izvor dima – cijev za smeće. Ona prolazi kroz cijeli dom, i očito je neka budaletina bacila čik (mislim, pa u domu je zabranjeno pušenje!!=) i smeće se zapalilo, pa se dim širi po svim katovima. Piuf, bar plamen nije blizu. Zatim je nas troje otišlo dolje na portu reći Zlicama da neš gori, a Zlice su, kao i uvijek, opet bile Zlice. Na moje pitanje jesu li svjesni da kod njih nešto gori, gadura mi je odgovorila „Ne gori kod nas, nego kod vas. I da, znamo. Možete ići.“ Meni se vilica otkvačila, a tren poslije sam poželjela otkvačiti njenu. Grrrr! Ali susjeda je bila uporna i opasnim tonom je pitala da li taj njezin odgovor zapravo treba značiti da je sve pod kontrolom i netko tko zna što radi nešto i radi glede toga. Čuvši potvrdan odgovor, smirili smo se i pokupili natrag u sobe. Iako smo znali da to uopće nije istina, jer „netko tko zna što radi“ je stari polupokretni električar koji vjerojatno pljuje na vatru pokušavajući je ugasiti.


Post je objavljen 29.11.2007. u 19:33 sati.