Marketing
Nagrada za moral
Povjerenje.
Danas sam se jako razočarala u svijet.
I to nije prvi put.
Zašto ljudi ne cjene naše napore?
Mislim, ti se trudiš
da napraviš
nešto što drugi nebi napravio.
I onda
na kraju
ti si taj koji je kažnjen.
Jer je "on" jednostavno takav.
Ja nisam jednostavno takva.
Ja se trudim
i mučim
da postanem bolja osoba.
On se ne trudi
i nije kažnjen.
Ajde da nebudem uvijek tako poetična
i da saznate primjer ovoga što pričam
bar djelomično
ispričat ću vam današnju priču:
Išle smo mi cure danas na jedno predavanje. Školu smo imale popodne. Digle smo se oko pola šest samo da bi stigle na vlak, i po Zagrebu se nahodale ko mazge. Bilo nam je super, naravno, ali takav nam napor nije bio u navici. Jednostavno, od jutra... Nismo naviknute na to.
Uglavnom...
Kad smo došle u školu, ljude je parala ta zavist. (uzmite u obzir da SMO DOŠLE U ŠKOLU, a drugi nebi). Neki su bili tako ljuti. Samo mislili na to što bi oni mogli dobiti od svega toga. Nemogu vam to baš tako objasnit. Ali vjerojatno ste i sami nekad doživjeli da na malim stvarima shvatite kakvi su neki ljudi. I sve one osobe, u koje smo vjerovale (nismo očekivale da će nas branit,(iako bi bilo lijepo), nego smo samo htjele da budu ravnodušni), nisu nas podržale, niti bile ravnodušne, nego još gore, oni su podržavali da nas svi izmaltretiraju, iz svoje zavisti. Ito Oni. Za koje smo mislile da nas vole. Jer, da je situacija bila obrnuta, mi bi bile na njihovj strani.
Zato, kad osjetite da nekom baš nije stalo do vas koliko vama do njega
bježite...
Post je objavljen 29.11.2007. u 19:10 sati.