Nespretno brojim korake,
Između dviju izgubljenosti.
Plus upisujem u postojanje.
Dijeleći sebe na pola.
Sladunjavost trenutka zamjenjujem
Trpkim okusom čekanja nečeg boljeg.
Baš kao i obično, od dvije tuge,
Odabirem uvijek onu tužniju.
Zaogrnuta nesigurnošću,
Ližem zadobijene ujede života.
Curim kao pješčani sat
Među nedoumicama.
Radost i ja, uvijek
Na suprotnim stranama ulice,
Na dvije obale nepremošćene.
Noćas tišinom odzvanjaju zvuci
Bosih nogu, na klizalištu vremena.
Pretvorena u čekanje, brojim
Damare, što strahom odzvanjaju.
U istom ritmu, otkucavaju sati,
A ja nemam skim, u čahuri čekanja,
Ispredene niti samoće podijeliti.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena