Ja nisam vjernik, niti pripadnik neke od religija, no religije su me oduvijek fascinirale. Njihov misticizam, njihove doktrine, utemeljenost, istinitost, njihovi sljedbenici, potreba za njima… Dakle, moglo bi se reći da sam mistik, proučavatelj religija. Zašto jedan vjeruje, u koga, što time želi postići? Kako je uopće nastala ta neka vjera, zašto, što ona nudi, kakva je njena povezanost s ostalim vjerama? To su pitanja koja mi svako malo prolaze glavom.
Promatrajući razvitak religije u današnje vrijeme, uočavamo kako se vjere sve više stapaju, miješaju, a vjerska netrpeljivost vrlo je naglašena. Kršćan, židov, musliman, pravoslavac, budist, hinduist, katolik, protestant…
Tako bih se za kraj nadovezao na jednog od najvećih engleskih pjesnika i filozofa Williama Blakea. Tako je o religijama napisao: '' Religije svih nacija su potekle iz različitog poimanja poetičkog genija svake nacije koji se svugdje zove duh proročanstva. Kako su svi ljudi nalik jedan na drugog (iako beskonačno različiti), tako sve religije, i, kao sve sličnosti, imaju jedan izvor. Zbiljski čovjek je taj izvor, on je poetički genij. ''
Post je objavljen 03.12.2007. u 16:40 sati.