Mislio sam da o njoj nikad više neću čuti ni riječi, ali prevario sam se. U jednom tjedniku ovih se dana za riječ se javila Milka Planinc, zloglasni egzekutor Masovnog pokreta. I naravno, teško bolesna, u 83-oj godini nastoji promijeniti činjenice i ispričati priču o 1971. i onome što je slijedilo nakon toga na svoj način. Falsificirajući. Prije nego što ode pokušava ostaviti bolju sliku o sebi.
Da je moja susjeda i da joj treba pomoć ja bih joj pomogao. Da je nema tko odvesti liječniku ja bih ju odveo.
Ali preko njenih izjava ne mogu preći. Milka Planinc, ima partizanski staž te dugogodišnji komunistički partijski uspon iza sebe. Koji ju je doveo sve do Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a kasnije kad je odigrala svoju ulogu u rušenju Masovnog pokreta i dalje sve do mjesta predsjednika vlade socijalističke Jugoslavije.
Nije teško zamisliti da je naročito kivna na Savku Dabčević Kučar. Milka Planinc je bila polupismena a Savka Dabčević Kučar doktorica znanosti. Pa Milka osjeća potrebu reći da je ona pisala dijelove Savkinih referata. Kaj god. I onda, dok je Milki Planinc bilo stalo do „razvoja samoupravljanja i socijalizma“ Savki je bilo do aplauza masa.
Prešućuje Milka Planinc o čemu se u Masovnom pokretu radilo i zašto je Savka tražila podršku masa. Upravo zbog takvih kakva je bila i ostala Milka Planinc. A radilo se o traženju čistih računa unutar jugoslavenske federacije. Traženje čistih računa pretpostavljalo je postojanje prljavih računa. Računa pomoću kojih je federacija pljačkala hrvatsko gospodarstvo. O tome Milka Planinc šuti. To ni ne spominje. E, sad, za tu politiku čistih računa zalagao se jedan dio ondašnjeg hrvatskog partijskog rukovodstva na čelu sa Savkom Dabčević Kučar.(Mika Tripalo, Pero Pirker, Dragutin Haramija, samo da spomenem još neke)
Unitaristima (tj. pristašama unitarne Jugoslavije u kojoj Hrvati polako ali sigurno nestaju) poput Milke Planinc to je bilo svetogrđe. Milka Planinc spominje i jednu doista „genijalnu“ misao, marksističkog mislioca Vladimira Bakarića:“Federacija treba bolje federirati“. Smislio je to valjda sjedeći na kauču kojem su popustili federi.
Milka Planinc je kivna i na Šimu Đodana i Marka Veselicu. Zašto? Zato jer su upravo oni, kao mladi ekonomisti prvu počeli ukazivati na nelogičnosti i kriminal u financijskoj raspodjeli sredstava unutar federacije. O tome Milka Planinc šuti ali ih zato proglašava nacionalistima. A nacionalisti su zato što su se usudili reći istinu o položaju SR Hrvatske unutar jugoslavenske federacije u razdoblju između 1966. i 1971.god..
I kad je Tito tražio egzekutore Maspoka u kasnu jesen 1971. Milka Planinc je prva stala u red. I odradila posao. Sada ima obraza govoriti o osam ili devet zatvorenih. A znademo da su stradale tisuće i tisuće nakon sloma Maspoka. Nisu svi završili u zatvoru, ne, mnogi su ostali bez posla. Ukinute su hrvatske kulturne institucije. Zabranjeni brojni časopisi. Pa čak je spaljen, početkom 1972.god. i upravo izašli Hrvatski pravopis. I Pravopis je bio maspokovac.
U znak zahvalnosti za razbijanje „hrvatskog nacionalizma“ Milka Planinc se ubrzo našla na položaju jugoslavenske premijerke. I od 1982. do 1986. svojim natprosječnim sposobnostima pomogla da Jugoslavija potone definitivno u politički i gospodarski kaos i ponor. (Tada u Jugoslaviji ničega nije bilo. Mi smo iz Njemačke od kave i šećera do toaletnog papira sve morali slati obitelji koja je živjela u Zagrebu) Milka Planinc tako je utrla put Slobodanu Miloševiću i otvorila put nasilja koje je započelo već 1990.god.
Međutim Milka Planinc to sve ne vidi i ne shvaća. Kao što ništa nisu vidjeli ni shvaćali ni Himmler, ni Goering ni Doenitz.
Milka Planinc pokušava za sve nedaće okriviti Savku Dapćević Kučar i kasnije, spletke svojih partijskih „drugova“. Neće joj to proći. U muzeju hrvatskih izdajica njeno ime će ostati upisano velikim slovima.
Post je objavljen 29.11.2007. u 07:17 sati.