Marketing
A ja luda k'o i pre, ne mogu mi ništa godine, ne mogu mi ništa porazi, ne mogu mi ništa takvi kao ti. Ja i kad sam tužna veselim se, sa istoka na zapad selim se i kako misliš da izvedeš to, da ostanemo dugo zajedno..nisam ja za miran život već za lom...:)
Hahahaha, koji lom, ahahahahaha...
Danas je bio ispit.
Statistika.
uff...jebemu miša...
test - full težak, baš je..jooj, glupa profa..pola ekipe se pokupilo nakon 15min, samo smo mi "nadobudni" sjedili od 5 do pola 8 i pokušavali nešto smislit iz tih zadataka. Da, da, nas petnaestak neznalica (ok,ne baš svi, omjer je bio 50:50) smo skupno rješavali..mučili se sa slanjem papirića, gledanjem u bilježnicu - to je bio neuspješni pokušaj pogotovo ako imaš tvrde korice, jebemu miša, a taman imala sve napisano..no da...
I ja u pola8 pukla,bila luda više od gledanja formula i računanja, otišla predati test i - van jerbo nisam više mogla...moždane vijuge su bile na izmaku snage i trebalo ih je malo otrovati..da...da...hahaha...ma žena je mutava..probila me sa tim kreštavim glasom i govorom: TIŠIIIINAAAAA!!!!! Još jednom se okreni i letiš van!!(ne meni) AAAAAA...ženo, smiri se, ipak mi imamo 18.-19. god..još smo..djeca u velikom svijetu..taj svijet nam se nikako ne sviđa pogotovo zato jer moramo biti - ODGOVORNI.
Ne kažem da ja nisam odgovorna..mislim ja na sebe i druge - kada treba, ali kada netreba..mozak na pašu 24 h i aj' bok...
Po stoti put ću reći: idem na dijetu..dosta mi je više..nemogu se gledati ovakva...sama sebi se..hmmm...gadim? dja, na neku ruku...ponekad sam sama sebi prekrašna (jednom mjesečno- i to je nešto, ha?) ali ima dana, tj većinom, tj skoro svaki dan...kad sam si..baš..odbojna...no da, moji kompleksi, neda mi se o tome...idem na dijetu...ima vremena do nove godine a nadam se da ću do tada nešto postići.. oram...dja...dream on..
Idemo dalje...
Ljubavni život...
hmmm...ne znam...neda mi se o tome (ha?? ja to napisala? isssooo miiikiii, haha..) ma ne, ozbiljno..nije sve ok, a opet sve je ok...mene muče neke stvari, njega apsolutno ništa ne muči. Paaaa...zašto bi mene nešto mučilo ako on misli da je sve 5? Vrijeme leti, život ide brzinom svjetlosti a onaj tko čeka...on ostari.
Tako da ja..
ne čekam...
živim..
za svaki trenutak...
bilo sa kime...
vani je život..
ne u sobi u 4 zida...
a i...zašto tugovati, ako se druga strana kujči okolo (j=r).
bolje ikada, nego nikad shvatiti neke stvari, zar ne?
- i, da, ja to općenito govorim...
makar..moram priznati da mi sve postalo- hoćeš ili nećeš... nema više natezanja.. ili kako treba ili nikako... pošteno, zar ne?
****
Stajala je na rubu.
Pokušala je vrištati ali nije mogla, vjetar je zaglušio svaki njezin pokušaj.
Kiša je padala.
Pljuštala joj niz lice i stopila sa suzama.
Voljela ga je, a on?
On ju je varao, lagao i omalovažavao.
Nije mogla to podnositi više.
Pokušala mu je objasniti, nije razumio.
Mislio je da je sve to samo njena bujna mašta, govorio bi: "Svaka majka bi poželjela ovakvoga zeta"
Ljubavi, spusti se na zemlju.
Nitko te nebi poželio, sve što imaš to zgaziš.
Ubiješ u pojam.
NEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!
Napokon!
Vrisak!
Oslobođenje!
Kleknula je, više nije bila sigurna da li želi skočiti, da li je to spas?
Vođena emocijama ipak je pokleknula, što se to uplelo da ju je spasilo?
Vjera? nikako..nije bila vjernica, vjerovala je ali kao da nije.
Sudbina...
Sudbina je tako željela a ona joj nije prkosila, prepustila joj se kao svakoga puta.
Kiša je prestala, a ona je i dalje sjedila na zidinama.
Gledala je Zagreb sa tog prekrasnog mjesta zvanog - Medvedgrad.
Zagrljaj.
Preplašila se.
Bio je to on.
Gledao ju je.
Ošamario.
A ona se dignula i nestala.
Nije prozborila ni riječ.
Nije se čuo ni vrisak.
Samo jedan tup udarac mlade djevojke.
Ptice su odletjele, vinule su se visoko u nebesa, a on je počeo plakati.
Napokon je pustio suzu zbog nje.
Shvatio je koliko ju voli i što je učinio, nazvao je policiju.
Rekao je da je zbog njega jedan mladi život uništen, javio je lokaciju i poklopio.
Sišao je do nje, zagrlio je, poljubio zadnji put i zatim otišao ne osvrčući se.
Nakon par dana, vratio se.
Vratio se na isto ono mjesto gdje je ona sjedila kada joj je došao, vratio se na mjesto koje je ona toliko voljela.
Prisjećao se vremena dok su bili sretni, sbe dok u njegovoj glavi nije proradila želja za dokazivanjem, tada je srušio cijeli njen svijet.
Tek nakon njezine smrti je postao toga svijestan.
Žalosno.
Spustio je pogled.
Vidio je dva lampuša i cvijeće.
Nestao je osmjeh sa lica a zamijenila ga tuga i suze.
Suze zbog nje.
Znao je šo treba učinit, znao je što mu je sudbina.
Urezao je datum i inicijale njihovih imena.
Ustao je.
Prepustio se letu nadajući se da će ga ona dočekati raširenih ruku.
Umro je nadajući se da će mu moći oprostiti i da će moći uživati u ljubavi koju su osjećali jedno prema drugome, koju joj je uskratio.
Volio ju je, ali je prekasno shvatio.
****
Vremena je malo, nikada neznate što se može dogoditi.
Voliš? pokaži to.
Želiš? pokaži.
I sve ostalo...
Ne, nisam neki pisac, niti smatram da ovo ima ikakvog smisla,
ali...svatko izvuče neku poantu iz mojih hmm...čudnih rečenica..
a tko zna..možda se pojavi netko tko će reći: ae, dobro si napisala, ima smisla (u mojim snovima, znam)
kissi kissi
samo za vas, moje stalne čitatelje:
damaged roses
P.S. možda promijenim nick..samo ne znam u koji...ako imate prijedlog..hehe...
kissi kissi
Post je objavljen 28.11.2007. u 23:36 sati.