Marketing
SKRIVAM SE...
Skrivam se...
Iza mnogih imena...
Speedy Spider...
Bloody Spider...
L'Italiana...
Annapolis...
Nuclear Baby...
Donald'a de Marco...
Svako ovo ime...
Ima i svoje značenje...
Svako ovo ime
Nosi dio mene...
Svako ovo ime
Čini dio mene...
Svako ovo ime
Skriva dio mene...
Speedy Spider...
Tada...
U to vrijeme...
Živila san život
Na duge staze...
Živila san brzinon svjetlosti...
Nisan se zaustavljlala...
Samo san išla naprid...
Žurila do nečeg drugog...
Žurila do nekog drugog razdoblja....
Do nekog drugog vremena...
Do nekog drugog imena...
Do Bloody Spidera...
Tada...
U to vrijeme...
Moj život je bio pun krvi...
Ranjavanja...
Moje duše...
Ranjavanja...
Mog uma...
Ranjavanja...
Mene same...
I krv...
Krv ponovo...
Krv nastavlja svoj tok
I s novim imenom..
L'Italiana...
Tada...
U to vrijeme...
Moja duša je bila povrijeđena...
Moje srce je bilo povrijeđeno...
Napuklo...
A zatim i slomljeno...
Mokro...
I teško od suza...
No, uzalud sve to...
Jer nastupa novo ime...
Annapolis...
Tada...
U to vrijeme...
Okrećem se novom putu...
Okrećem se novoj težnji...
Novim željama...
Novim nemogućim činjenicama...
Želim u Maryland...
Želim u Annapolis...
Na vojnu akademiju...
Napokon želim...
Biti neko i nešto...
Napokon želim...
Učiniti nešto sa svojim životom...
Postići nešto...
Imati onaj uzvišeni osjećaj...
Želim da se ti moji snovi ostvare...
No uzalud želim...
Jer moji se snovi ostvarit neće...
Snovi ostaju snovi...
I ja ponovo ostajem povrijeđena...
Te nastavljam potragu...
Za novim imenom...
Tada nastupa...
Nuclear Baby...
Tada...
U to vrijeme...
Postajem dijete...
Urbanovo dijete...
Dijete koje je zaokupljeno...
Blekastim...
Morbidnim..
Ali istinitim mislima...
Koje niko ne shvaća...
Nalazim se na tlu..
U sredini...
U sredini začaronog kruga...
A oko mene...
Ljudi...
Puno ljudi...
I svi...
Sve me napadaju...
Bombardirana sam...
Njihovim prijetnjama...
Njihovim kritikama...
Njihovim teškim riječima...
To je najgore oružje...
I tada ljudi najviše postaju ranjivi...
Padam na pod...
Iscrpljena od svih napada...
Napokon...
A možda i nažalost...
Svi odlaze...
Korak po korak...
Ostajem sama...
Na podu...
Ranjena do kraja...
Padam...
U nesvijest...
Par dana poslije...
Budim se...
Trebam oporavak...
Tražim novi izvor...
Neko novo ime...
I nalazim...
Donald'u de Marco...
Tada...
U to vrijeme...
Rađa se...
Nova osoba...
Potpuno nova osoba...
Ponovo se rađam...
Pruža mi se mogućnost...
Da nešto promijenim...
Da napokon nešto napravim...
Da napravim nešto s mojim životom...
Nešto dobro...
Nešto korisno...
Odlučna u toj namjeri,
Prihvaćam Pawn-ove savjete...
Odustajen od svega...
U što sam nekad davno
Polagala sva svoja nadanja,
Svu snagu,
Jednostavno,
Sve šta san imala...
I počinjem graditi sve znova...
Počinjem misliti samo na sebe...
Možda zvuči sebično...
Ali jedino tako čovjek može opstati na ovom svijetu...
Bar šta se mene tiče...
I tako...
Prestale su me boliti tuđe ružne riječi...
Tuđe kritike...
Tuđa mišljenja..
Odlučna u svojoj namjeri...
Učinila sam ono nešto...
Ono nešto što mi je trebalo...
Ono nešto što mi je falilo...
Postala sam ja...
Ona prava ja...
Tj.probudila sam se...
Vratila sam se u život...
Sva ova imena
Su mi pomogla
U potrazi za izgubljenim vremenom....
Shvatila sam na što sam sve
Potratila svoje vrijeme...
Spojila sam sve konce....
Složila sam svoju
Slagalicu strave...
Složila san
Slagalicu svog života...
I sad sam
Sretna...
Nova...
Nasmiješena...
Puna života..
To je ono što mi je trebalo...
To je ono što mi je falilo..
Što me upotpunjuje...
Što čini pravu mene...
Sada napokon imama vremena
I želju
Da usrećim i one ljude
Oko mene...
One što mi znače nešto...
Ljude koji čine moj život...
I zbog toga...
Opet postajem ona stara...
Ona luckasta cura...
Puna nadanja...
Puna snova...
Puna želja...
Odlučna u toj namjeri
Da napravim nešto...
Uspijevam...
Skupa s mojim,
Posebnim,
Određenim,
Predivnim osobama...
Svi za jednoga...
Jedan za sve...
Smile...
Post je objavljen 28.11.2007. u 18:19 sati.